• Vijesti
• Povijest
• Mala Škola
• Zanimljivosti
• enciklopedija
• Forum
• Kontakt

SAKUPLJANJE POŠTANSKIH MARAKA

Kada se sljedeći put nađete u prepunom autobusu, robnoj kući ili obližnjem parku, pogledajte malo oko sebe. Velika je vjerovatnost da čovjek koji stoji pored Vas u stvari je filatelista. Nitko ne može ni približno procjeniti koliko filatelista ima u svijetu. Mnogi ljudi primjete neki interesantan motiv na poštanskoj marki i ne razmišljajući izrežu vrh koverte. Neki spreme marku između stranica knjige kako bi je sačuvali. Vjerovatno dodaju još neku marku ili nikada više ne pomislile na nju. U svakom slučaju, ovi ljudi su ustvari filatelisti. Postoje i neki nagovještaji o tome koliko je filatelija popularna. To se može ocjeniti po tome što u nekim zemljama postoji makar jedan ili više filatelističkih centara u svakom gradu. U njima se obično nalazi ponuda poštanskih maraka koje se nude javnosti. To se, naravno, ne bi dogodilo da potražnja nije velika.

Unatoč velikom broju pritajenih kolekcionara, mnogi od njih se ne odlučuju na sljedeći korak. Nikada ne kupe album, pridruže se klubu ili na naki drugi način formaliraju svoju kolekciju maraka. Šteta što je tako jer je sakupljanje poštanskih maraka stvarno lijep hobi u kome se možete uživati cjelog života. Sve je naravno podređeno ljepoti samih maraka. Različite boje, predivne slike, različiti oblici sve su to mamci koji u početku privlače ljude ovom hobiju. Kasnije, vrijednost same marke postaje važniji element, ali hobi se rjetko kada započinje na taj način.

MALA ŠKOLA FILATELIJE

Pri ulaženju u svijet filatelije potrebno je prvo prihvatiti neke načine i pravila koja omogućavaju stvaranje kvalitetne zbirke. Do danas je tiskano ukupno više od milijun različitih poštanskih maraka, malih papirića na kovertama pisama u kojima se krije i radost i tuga. Svake godine taj broj se povećava za oko 10.000 novih izdanja.

Koje marke treba sakupljati?

Svaka marka ima svoju vrijednost, bilo u smislu materijalne vrijednosti, povijesne ili sentimentalne vrijednosti. Zbog toga niti jedna marka nije bezvrijedna. Bila ona s pečatom ili nerabljena jednako ju treba cijeniti. Ono na što se treba obratiti pozornost je kakvu zbirku želimo stvoriti. S obzirom da je poštanska marka medij preko kojeg se razne vlasti urezuju u povijest, prenose poruke o prirodnom ljepotama, sportskim uspjesima i svemu drugome što nas okružuje, jedna od mogućih odluka je kreiranje tematske zbirke. Takve zbirke se odnose strogo na određenu temu i čine prekrasne cjeline, te na taj način čine filateliju privlačnim hobijem ljudima svih profila, jer nema teme koja se na poštanskoj marci nije pojavila.

Druga mogućnost je skupljati marke neke određene zemlje i na taj način upoznati se s običajima i kulturama zemalja u koje možda nikad nećemo imati priliku otići. Na ovaj način možemo putovati u svakome trenutku na ona mjesta gdje nas vuče znatiželja. Treća mogućnost je stvaranje generalne zbirke, koja će sadržavati marke bez obzira na temu ili zemlju iz koje potječe. Ovakve zbirke nisu previše omiljene u iskusnijim filatelističkim krugovima, no ukoliko vam filatelija čini način provođenja slobodnog vremena i ako nemate namjeru sudjelovati kao izlagać na izložbama ili slično, tada je i ovaj način sasvim prihvatljiv.

Razvrstavanje poštanskih maraka

S obzirom da je već prije napisano kako su jednako dobre marke s pečatom i nerabljene marke, jedan od načina razvrstavanja je baš prema tom kriteriju. U jedan album se slažu nerabljene, a u drugi rabljene marke. Ovoje važno pravilo kod pravljenja izložaka za filatelističke izložbe. Naime, smatra se velikim propustom miješanje ove dvije kategorije maraka. S druge strane pri kreiranju vlastitih zbiraka, ne bih istakli ovo pravilo kao ključno, nego da se zbirke slažu u logičke cjeline.

Dakle, da se marke razvrstavaju po državama, pa onda marke pojedinih država prema nizovima kako su izdavane i onda ti nizovi prema tematskom smislu. Na taj način dobivate zbirku u kojoj se u svakom trenutku možete jednostavno snaći i imate jednostavan pregled sakupljenog materijala. Problematika razvrstavanja poštanskih maraka nije nešto za što postoji univerzalno riješenje, već se ovdje dolazi do izražaja kreativnost pojedinca, a s vremena na vrijeme razvija se osobina preciznosti i urednosti kod tvoraca zbirki.

Skidanje poštanskih maraka s koverata

Prije nego što se krene na samo skidanje zaljepljenih poštanskih maraka potrebno je pripremiti marke za ovaj postupak. Marke se nikada ne smije nasilno odljepljivati, već treba škarama odrezati dio koverte gdje su zaljepljene i to barem 5 milimetara daleko od same marke. Nakon te pripreme u jednu posudu je potrebno uliti dovoljno mlake vode u koju treba u potpunosti natopiti prethodno izrezane djelove koverti s markama. Nakon određenog vremena lijepilo između marke i papira će se početi otapati i marke će se moći lagano odvojiti. Do poteškoća dolazi kod pojedinih maraka koje imaju jako lijepilo, te u slučaju obojenih koverata, koje u vodi puštaju boju.

Kad se pojedina marka odlijepi u vodi, može se izvaditi iz vode i staviti na sušenje. Najbolje je sušiti na nekom platnu (stara plahta ili slično) ili na običnom novinskom papiru (u ovom slučaju postoji opasnost od ljepljenja novinskog grafita na marke). Marke nikako ne treba sušiti prisilno (uz peć ili ventilator) jer se tada uzrokuje naglo kovrčanje papira koje kasnije nije lako izravnati, već se trebaju priridno sušiti. Kad postanu gotovo pa suhe potrebno je prijeći na posljednju fazu, a to je ravnanje. U tu svrhu može se marke staviti u bilo kakvu deblju knjigu i tako ih ostaviti par dana. Ukoliko je postupak ovako obavljen dobiju se ravne marke, bez ikakvih oštečenja, koje će krasiti vašu zbirku.

Provjera ispravnosti poštanskih maraka

U prethodnom podnaslovu je objašnjen ispravan postupak odvajanja maraka s papira, no ukoliko se tog postupka ne pridržava moguća su stvaranja oštačenja na markama. Oštečenja također mogu nastati i nepažljivim iskidanjem marke iz arka, u poštanskom transportu, pri tisku maraka itd. Jedno od najčešćih oštečenja maraka je tzv. prozor. Prozor tipično nastaje kad se marku zaljepljenu na papir želi na silu odljepiti s papira, te površina papira marke ostaje stanjena na jednom dijelu ili na cijeloj marci.

Kod nerabljenih maraka važno je obratiti pozornost na ispravnost gumiranja marke (nanosa ljepljive smjese na poleđini marke). Gumiranje mora biti ravnomjerno po cijeloj poleđinskoj površini marke, bez otisaka prstiju. Ispravnost zubaca je također vrlo važan kriterij ispravnosti poštanske marke, kao i to da marka na smije bitipoderana. Pojedine neispravnosti na markama su prouzročene pri samom tisku maraka i ove vrste grešaka se posebno vrednuju, ovisno o tome koliko je pojedina greška česta. To mogu biti loša centriranja slike, krive boje, izostavljeni detalji na markama i slično. Nezupčane marke imaju još jedan dodatni kriterij za ispravnost, a to su ispravne margine (bijeli rubovi maraka trebaju biti što širi).

Filatelistički pribor

Da bi bilo moguće postići kvalitetan izgled filatelističke zbirke, te sigurnu pohranu sakupljenog materijala potreban je odgovarajajući pribor. U naredom obrazlaganju navesti ću koji pribor postoji i neke osnovne karakteristike za svaki.

Pincete - one spadaju u prijeko potreban pribor bar nešto ozbiljnijeg filateliste. Osnovna namjena im je prenošenje poštanskih maraka, ponajviše da bi se izbjeglo ostavljanje otisaka prstiju na markama. Također olakšavaju stavljanje i vađenje maraka u albume. Veličine pinceti mogu biti različite, kao i vrhovi pinceta (šiljati, kljunasti, trapezasti oblik i drugi). Ovaj dio pribora nije skup i vrlo brzo opravdava svoju vrijednost.

Povećala - mogu kao i pincete biti raznih oblika, a i koliko mogu povećati određeni detalj isto može biti različito. Služe za lakše analiziranje maraka i kao takve nisu prijeko potreban pribor svakog filateliste, nego onih sklonijim većim analizama pojedinih maraka. Cijena im može jako varirati, ovisno o izvedbi, proizvođaču, te o mogućem povećanju.

Zubomjeri - pomoću zubomjera se kontrolira ispravnost zupčanja maraka, pretisci maraka i veličina maraka. Mogu biti plastični, metalni i kartonski. Spadaju u jeftiniji dio pribora i zbog toga ga nije loše imati. Spadaju u rang povećala, odnosno običnim skupljačima maraka vjerojatno neće prečesto zatrebati, dok ozbiljnim filatelistima čine dio pribora koji je potreban svakodnevno.

Albumi - nekada se čuvanje poštanskih maraka oristila tzv. filatelistička bilježnica. U nju se marke lijepe uz pomoć falca i to je osnovni razlog zašto je ovaj način pohrane nepraktičan. Naime, falc je papirić koji je s jedne strane samoljepljiv, a s druge nije. Jedan rub samoljepljive strane lijepi se na marku, dok drugi na bilježnicu. Zbog toga marke nije jednostavno premještati i vaditi iz bilježnice, a pri skidanju falca s marke lako nastaju oštećenja na poleđini marke.Danas se za čuvanje poštanskih maraka koriste albumi različitih veličina i broja stranica.

Klasični albumi za poštanske marke, koji se najčešće i koriste mogu imati različit broj listova, kao što mogu biti i različitih veličina. Listovi su izrađeni od kartonskog materijala koji je obično bijele ili crne boje. Na svakoj stranici se nalazi određeni broj redova (džepova) za ulaganje maraka. Ti redovi su od obično izrađeni od prozirnog ili pergamnog materijala. Između pojedinih listova u albumu nalaze se prelisti, koji isto tako mogu biti od prozirnog ili pergamnog materijala. Ovakvi albumi mogu biti na različit način ukoričeni. S obzirom na način izvedbe ovisi im i cijena, no kako god čine prijeko potrebnim dijelom pribora, a s obzirom na dugotrajnost, svoju cijenu uvijek opravdavaju. Kao posebnu, no i najinteresantniju vrstu albuma istakli bi ilustrirane albume. Oni na svojim stranicama imaju već u crno-bijeloj boji već naslikanu marku i pripremljen džepić za prikazanu marku. Ovakvi listovi se mogu kupovati po godištima, kako je koja zemlja izdavala svoje marke. Ova vrsta pohrane maraka najinteresantnija je za filateliste koji skupljaju samo marke određene zemlje, te na taj način stvaraju najbolji i najlijepši pregled vlastite zbirke.

Od ostalog pribora još bi istakli zaštitne trake (služe pri pravljenju izložbenih listova, no i za kvalitetnu zaštitu maraka u zbirkama), filatelističke lampe (služe za utvrđivanje vodoznaka, otkrivanje krivotvorina i pogrešaka na markama) i izložbeni listovi (služe za izlaganje poštanskih maraka na filatelističkim izložbama).

Filatelistička literatura

Katalozi poštanskih maraka - katalozi su osnovni oblik literatura koji treba posjedovati svaki imalo ozbiljniji filatelist. Katalozi poštanskih maraka mogu biti teritorijalno i tematski usmjereni. Danas veliki broj zemalja izdaje svoje nacionalne kataloge, dok su popularniji katalozi koji u sebi sadrže marke svih zemalja pojedinog kontinenta. Neki od poznatijih kataloga su ''Michel'', ''Yvert et Tellier'', ''Scott'', ''Gibbons'' i drugi.

Marke u katalozima su prikazane u crno-bojjelom obliku ili u boji. Ono što je najvažnije kod svih kataloga je sistematizacija poštanskih maraka. Uz svaku marku nalazi se jedinstveni kataloški broj, godina izdavanja, značaj izdanja, vrsta zupčanja, papira i tiska, ime autora, te boje na markama, naklada, nominalna vrijednost, cijena poništene i nerabljene marke i td.

Filatelistički časopisi i bilteni - ovi časopisi služe za informiranje filatelističke populacije o novim izdanjima, događajima i svemu onome što je aktualno u ovim krugovima. Bilteni sami po sebi su vrlo bliski časopisima, no njihova osnovna karakteristika je to da nemaju pravilan redosljed izdavanja, već se izdaju po potrebi (npr. izdaju ih pojedini klubovi, društva i drugi). U ovim časopisima i biltenima svaki filatelist može naći nešto korinso za sebe i smatra se izuzetno korisnim pratiti barem neka od ovih izdanja.

Filatelistički priručnici - u ovoj vrsti literatura mogu se naći kvalitetno obrađene teme od predfilatelije pa sve do današnje filatelije i općih pojmova u filateliji (npr. leksikoni obrađuju samo filatelistički pojmovnik). Izuzetno korisnima ističu se filatelistički priručnici namjenjeni početnicima. Ono što se ističe kao velika mana na području Hrvatske je relativno mala dostupnost ove vrste literature.

Internet - u današnje vrijeme često se pokazuje da je elektroničkim putem informacija lakše dostupna nego pisanim. S obzirom na to, smatramo da internet treba ubrajati kao najnoviju vrstu literature. U korist ovoga trebali bi mlađi naraštaji dati svoj trud, te tako filateliju uključiti u suvremeni način života. Jedan od mogućih primjera ovakvog djelovanja je i Hrvatski filatelistički portal, kojem je cilj filatelistička edukacija i povezivanje filatelista na najsuvremeniji način.

Tomislav Šimetić, filatelija.tk

Kako ĆEMO FORMIRATI ZBIRKU POŠTANSKIH MARAKA?

Svakom početniku bilo u čemu, potrebne su upute i pravila za početak. Ako pak govorimo o zbirci maraka, pogledajmo zato, koja su temeljna pravila za formiranje jedne zbirke. Potrebno je napredovati redom i nadasve strpljivo i metodički; strpljivost je jedan prirođeni dar pojedinca; metoda se međutim stječe malo po malo, postepeno time što postajemo domaći s markama. Tko hoće postati filatelist, mora se ovih pravila doslovno držati, inače je bolje, da odmah u početku odustane i posveti se kojoj drugoj djelatnosti, koja bolje odgovara njegovom interesu.

Za osnutak zbirke potrebno je u prvom redu - što je suvišno i naglašavati - priskrbiti marke. U prvom redu sakupljač treba posveti osobitu pažnju markama svoje zemlje. Te su mu najbliže po svemu,a i do njih najlakše dođe. Za filatelistu početnika, nije teško skupiti jedan skromni broj maraka. Biti će dovoljno, da pretraži vlastiti stan, ili da se obrati bližim i dalekim rođacima i prijateljima, da mu pošalju marke, koje primaju ili mogu naći među obiteljskim pismima. I tako kad skupi prvu veću količinu maraka naći će među njima osim onih koje su u uporabi i mnoge primjerke izdanja izvan tečaja i prigodnih izdanja povodom kojeg događaja. Učinivši to, početnik će srediti skupljene marke, raspoređujući ih po tipu i izdanju na koje se odnose i po uporabi kojoj su namijenjeni i kojoj služe. Npr. frankiranje običnih pisama, zračna pošta, žurna pisma, službene itd. Sigurno će pri sakupljanju doći u ruke početnika veliki broj maraka poznatih stranih država npr.: Njemačka, Bugarska, Italija, Mađarska, Španjolska, Švicarska, Slovačka i dr. - pa će i za njih predvidjeti jednu posebnu podjelu, dijeleći državu po državu, a marke od pojedine države po izdanju i tipu.

Ovako prikupljeni materijal neće se moći odmah, odložiti u album, već će ga morati prije pomno pripremiti, probrati i procijeniti. Marke koje smo sami sakupili mogu biti u dobrom stanju, ali mogu biti još prilijepljene na omotnicama, te će ih u tom slučaju, prije svega trebat odlijepiti, oprati i očistiti od svake nečistoće. Početnik će u ovom slučaju morati paziti, da li je marka, koja je još prilijepljena, kojeg starog izdanja, zatim, da li je služila za frankiranje koje važne zračne godine, da li žig kojim je poništena, podsjeća na koji važni događaj, jer će u sva ova tri slučaja, biti bolje marku ne odlijepiti od pisma, omotnice ili novine na koje je prilijepljena i sačuvati je u zbirci starih pisama ili zračne pošte. Zbog toga vrijednost te marke biti će veća nego one odlijepljene i oprane. Danas je općenito teško naći stare i raznolike marke; samo pomnim istraživanjem pismohrana, moguće je doći do starih pisama koja su dragocjena zbog maraka koje su na njima prilijepljene. Istraživanjem ovih starih korespondencija može sabirač doći do maraka velike vrijednosti i skupocjenog materijala za prodaju i zamjenu. Stoga mu se preporučuje, da dođe u vezu s poznavateljem filatelije, čija će ozbiljnost dati dovoljno jamstvo, da bi mogao od njega tražiti sve upute i razjašnjenja u svakom slučaju. Pranje maraka je posao, koji treba vršiti s mnogo pažnje, i za koji nije nikad dovoljno naglasiti, da mu treba posvetiti najveću pozornost, jer predugo ili slabo obavljeno pranje može u nekim slučajevima uzrokovati upropaštavanje maraka.

Najbolji način pranja maraka jest, da se pusti četvrt sata u čistoj posudi hladne, i čiste vode. Na taj način odlijepiti će se sav papir i marka kojoj je posvećeno toliko brige, izaći će savršeno cijela i čista. Poslije ispiranja marke treba dobro posušiti, a to se čini tako, da ih se postavi na jedan čisti, nerabljeni papir. Ostave se tako nekoliko sati ispod težine jedne knjige ili slično, poslije čega ih možemo dignuti savršeno čiste i uglačane. Treba paziti i ne stavljati sušiti marke na peć ili glačati ih glačalom.

Ima doduše maraka čija se boja razlije u vodi, a neke se sasvim pokvare poprimivši različite boje. No iskustvo i uporaba uče razlikovati ih; spominjem na svaki način prva izdanja Rusije, neke zelene marke Vel. Britanije, Nizozemske Indije, Mauriciusa itd. Isto se dešava sa markama štampanim na voštanom odnosno kredastom papiru. Najsigurniji način čišćenja ovakvih maraka jest, da ih se položi sa licem okrenutim prema gore, na list jačeg papira ili na komad platna nakvašena čistom vodom; voda će u kratko vrijeme polagano prodirati između slojeva prilijepljenog papira i rastopiti ljepilo. Ako se operacija izvrši pažljivo, marka se odstrani čitava i neoštećena. Ovako se postupa sa markama čiji se žigovi razlijevaju npr. crveni žig Pen-kluba, većina žigova zračne pošte npr. Bolivije itd. Takav postupak ipak ne dovodi do uspjeha s nekim markama; ima, naime osobitih vrsta ljepila koje dozlogrde i najstrpljivijim sakupljačima, te im vrlo teško uspjeva odlijepiti marke sa omotnice. Stoga se mora upotrijebiti koje kemijsko sredstvo; korisno je upotrijebiti malo bikarbonata otopljenog u vreloj vodi. Austrijske marke, skoro sve, naročito stara izdanja uključivo Lombardiju, Bosanske, Ugarske, neke Rumunjske i druge, zahtijevaju bezuvjetno takav postupak, jer imaju jedna ljepilo na takvoj bazi koje jako teško popušta.

Došavši do ovog stupnja, tj. nakon što se očiste sve marke, koje je sakupio, filatelista početnik mora misliti, kako će ih svrstati (klasificirati). Svrstavanje maraka nije baš uvijek lagana stvar, jer sve nemaju uvijek ispisano ime države, koja ih je izdala. Ima ih opet mnogo, dapače previše, na kojima čitamo izreke, koje ne govore ništa određenog i druge koje sadržavaju zamršena slova i nerješive hijeroglife. Na primjer, kojoj državi pripadaju marke na kojima čitamo samo Correos, Communicaciones, Dienstmarke. Riječi "Correos" i "Communicaciones" ne pokazuju porijeklo države, a te riječi nalazimo na španjolskim markama. "Dienstmarke" znači: službene marke, a nalazimo ih kod njemačkih maraka. Ima još i zagonetnijih primjeraka, koji predstavljaju prave rebuse. Tih nalazimo kod indijskih država, Afganistana, Bhopal, Bundi, Cachemire, Datia, Haiderabad, Faridkot, Jhalawar, Nepal i drugi. Ima ih opet koje osim vanjske oznake vrijednosti nemaju nikakve druge oznake: takve su marke prvog izdanja Perzije (Irana 1857.), Bosne (1879.), Turske (1863.), Egipta (1866.) itd. Neke pak marke, vrlo skupe, i ako nose ime države, koja ih je izdala, ne nose oznaku vrijednosti i razlikuju se jedino po boji. Takve su upravo marke Jonskih otoka, Barbadosa i Trinidada.

Radi svega toga je potrebno, da se svaki novi, pogotovo napredni filatelist opskrbi jednim dobrim svjetskim katalogom maraka, koji će mu osim elemenata potrebnih za svladavanje, dati i jednu ispravnu okvirnu ideju trgovačke vrijednosti maraka koje posjeduje. Ima mnogo takvih kataloga i svi su jednako dobro napravljeni.Među ostalima Michel koji izlazi u Njemačkoj, i kod nas se ponajviše rabi kao glavno trgovačko ravnalo. Drugi po redu jest Zumstein, koji izlazi u Švicarskoj, a treći Yverte Tellier, francuzkog izdanja. U Engleskoj i Americi upotrebljavaju se katalozi svjetskog glasa: Gibbons (London) i Scott (New York).

Navedeni katalozi su najbolji savjetnici i vodiči za sakupljače, bez kojih tj. barem jednoga od njih nema početka, a ni napretka kod ozbiljnog sakupljača! Dakle, posjedujući marke i katalog sakupljač započinje svoj posao.Iz estetskih razloga sakupljač će bezuvjetno pribaviti sebi odmah jedan album koji će mu omogućiti, da rasporedi kronološkim redom skupljene marke.

Kad kažem kronološkim redom, mislim time reći, da marke moraju biti složene u album po slijedu vremena u kojem su se pojavljivala razna izdanja. U raspoređivanju raznih izdanja i tipova maraka u album, filatelista će se naravno rukovoditi katalogom. Najbolja izdanja modernih albuma, osim što označuju godinu kada je marka izdana označuju boju, vrijednost kataloškog broja i da li je marka nezupčana ili zupčana. Ako je zupčana označuje broj zubaca kojim je marka zupčana.Sakupljač je u početku željan skupiti čim veći broj maraka, i pritom neće paziti na one pojedinosti koje imaju veliku važnost, jer one mogu uvelike mijenjati vrijednost maraka.Ali tokom vremena, sakupljač će poželjeti razlikovati jedno izdanje od drugog. Da ih razlikuje po zupčanju, tisku, papiru itd. na kojem su štampane. Tipičan primjer za izdanje Slovenije 1918. te sadašnje izdanje krajobraza Nezavisne Države Hrvatske itd. Ima zupčanja sa širokim i uskim rupama. Odatle razlika u zupčanju i potreba raspoznavanja raznih oblika uz pomoć mjerenja. Za mjerenje zubaca imamo zubomjer.

To je jedan karton na kojem su tipografski i progresivno raspoređeni zupci. Za izmjeriti broj zuba postavi se marka tako da crne točkice zubomjera potpuno ispune razmake među zubima na marki, pa se nakon nekoliko pokušaja nađe odgovarajuća skalu. Preostaje sada uvjeriti se, da li je marka štampana na papiru sa ili bez vodenog znaka (njemački: Wasserzeichen) (francuski: Filigrane).Ako je marka tiskana na istom papiru prepoznajemo tako ako marku postavimo prema svjetlu. To je istina do određene mjere. Treba dakle malo iskustva za raspoznavanje i često će trebati pribjeći upotrebi posebne crne zdjelice poznate pod imenom liligranoskop. Marka se naopačke položi u zdjelicu i na nju se polije par kapi čistog benzina i vodeni znak će se sasvim jasno pokazati, a marku ćemo dignuti neoštećenu, bilo ono rabljenu ili nerabljenu. Ali i tu treba biti oprezan, jer ima maraka koje izblijede ako ih se umoči u benzin. U tom slučaju i u svim ostalima, savjet je upotrijebiti umjesto benzina 40%tni petrolejski eter, koji ima prednost, da brzo ishlapi i ne djeluje na promjenu boje, a taj se dobije u svakoj ljekarni. I sada pošto je filatelista početnik sredio svoje marke po kojima će upoznati pojedinačno:

a) državu kojoj pripadaju;
b) godinu i osobitost izdanja;
c) zupčanje;
d) vodoznak;
e) novčanu vrijednost frankiranja;
f) boju.

Moći će sa sigurnošću napredovati u pohranjivanju maraka u album. Dobro je čim manje dirati marke rukama te će se filatelist, da ih ne ošteti služiti pincetom.

Pincetom se mora služiti uvijek i pri odlaganju maraka u zbirku. Pohraniti marku u album je u biti vrlo lagani posao, ali i on zahtjeva posebnu pažnju. Sakupljač neće nipošto sve svoje marke odložiti u album. On mora paziti više na kvalitetu nego na kvantitetu maraka. Bolje je imati tisuću primjeraka savršenih nego petnaest tisuća oštećenih. Načelo sakupljača mora biti, malo ali dobro! Jedna jednostavna misao mora prisiliti sakupljača, da prihvati ovaj način sakupljanja odnosno oblikovanja svoje zbirke, jer na dan kad se odluči prodati neće naći nijednog trgovca koji će htjeti, pa ni uz najnižu cijenu kupiti oštećene ili neuredne marke. On će se tome čuditi, ali će biti prekasno. A što onda? Cijeli trud, trošak i veselje za ništa.

Zato zubi marki, koje ih imaju moraju biti čitavi, a kod onih koje nisu zupčane, potrebno, je, da su sve četiri ivice netaknute, sa čim širim rubom. Jednako treba paziti, da boje pojedinih maraka ne izblijede. Nije dosta da marka ne bude istančana, da posjeduje sve zupce i da sačuva svoju izvornu boju. Treba paziti ako se radi o rabljenoj marki (žigosanoj) da žig bude lagani i dobro položen. Žig koji zamrči ili nagrdi marku, utječe mnogo na trgovačku vrijednost primjerka. Sve ove osobine potrebne su, da jedna marka bude smatrana dostojnom počasti albuma, u protivnom slučaju treba je isključiti iz zbirke i tražiti bolju. Čim prije tim bolje. Da može lakše pregledati marku i utvrditi da li ima mana, sakupljač će se opskrbiti jednim dobrim povećalom, koje će mu među ostalim poslužiti i za to, da ispita razliku u štampi i nacrtu, što često znatno mijenja vrijednost primjerka, a ne može se vidjeti prostim okom.

Povećalo uz pincetu i ostale potrepštine neophodno je potreban instrument filatelisti. Jasno je, da će početnik, koji će si priskrbiti prve marke posredstvom prijatelja ili zamjene što je vrlo često početak razočaranja, ako ne želi da se njegova zbirka zaustavi i želi joj pridodati koji primjerak od vrijednosti, morati nužno pribjeći kupnji. Osobito ako se opredijeli na jedno područje ili na neke države u namjeri, naravno, da ih upotpuni, morati će kupiti primjerke izvjesne rijetkosti, jer ih inače neće biti moguće naći.Sakupljač, dakle, treba biti u prvom redu oprezan u uspostavljanju veza i da se veže uz jednog trgovca koji će mu davati dobre savjete i razbijati sve predrasude koje su vrlo uvriježene među filatelistima početnicima. Neka sakupljač ne vjeruje koji put nekim čudnim ponudama, na "kilograme". Ako je marka prava i vrijedna, treba je kao takovu i platiti u svakom gradu i u svakoj državi, pa se neće, a ni može dogoditi, da netko tko pozna marke, svjesno prodaje za 100 kuna ono, što vrijedi 1000! Nadasve se treba čuvati krivotvorenih maraka i pretisaka i žigova koje koji put na veliko nude varalice, a često u dobroj vjeri i neupućeni filatelisti. Da se sakupljač toga očuva, kod kupnje će se obratiti na sigurnim izvorima. S vremenom napredujući u iskustvu i koristeći se uspoređivanjem primjeraka krive vjerodostojnosti, izgraditi će sebi filatelističku kulturu, uvježbati oko koje će mu omogućiti, da ne povjeruje u sumnjive marke, već da upozna i najobičnije mane i najopasnije krivotvorine.

Žigovi i omotnice

Godinama se uz marke upotrebljavaju prigodni žigovi za njihovo poništavanje i izdaju se prigodne omotnice kojima se upotpunjuje određeno izdanje maraka. Prigodni žig je u upotrebi samo jedan dan, a motiv na žigu i prigodnoj omotnici je u skladu sa motivom na poštanskoj marki. Prigodnim žigovima obilježava se izdanje novih maraka, a marke se lijepe na posebne omotnice, te se nazivaju "Omotnica prvog dana" ili FDC (First Day Cover). Sakupljanje FDC-a je danas sastavni dio zbirke i mnogi uz marke sakupljaju i odgovarajuće omotnice. Kako se ovaj trend nekada nije jako njegovao, mnoga starija FDC pisma su uništena, skidane su marke sa njih, te su danas rijetka i tražena. Osim prigodnih žigova prvog dana, imamo masu prigodnih žigova i nema praktički dana kada se ne pojavi neki. Uzmimo samo priredbe poput sajmova cvijeća, izložbi maraka, važnih obljetnica, sportskih priredbi i mnogo toga.

Danas se sve više umjesto omotnica izdaju prigodne karte slične dopisnicama, a imaju istu namjenu kao i omotnice. Kod karata nova moda su i tzv. "maksimum karte", slične razglednicama, koje prikazuju motiv marke, te je odgovarajuća prigodna marka nalijepljena na sliku i poništena prigodnim žigom. Danas je, s obzirom na mnoštvo ovih karata uvedena nova grana filatelije zvana "maksimafilija". Sakupljači ovih karata priređuju i posebne filatelističke izložbe, a ima i klubova samo ovih sakupljača. Osim običnih i prigodnih žigova imamo i reklamne žigove koji reklamiraju razna poduzeća ili događaje, a upotrebljavaju se kod automatskog žigosanja pošiljaka. Takovi žigovi nazivaju se plamencima. Prigodni žigovi mogu biti ručno otisnuti ili se otiskuju strojno. Strogo filatelistički gledano, samo žigovi koji su otisnuti ručno predstavljau filatelistički dokument, mada se danas ne pazi osobito na to. Također bi bilo poželjno da je omotnica ili maksimum karta zaista bila u poštanskom prometu tj. da je putovala.

Kod prigodnih omotnica i karata bilo bi filatelistički, ali i poštanski ispravno da je frankirano odgovarajućom poštarinom, odnosno da je nalijepljena marka odgovarajuće vrijednosti. Tvorci prigodnih omotnica i karata u nekim ih slučajevima frankiraju s najmanjom nominalom kako bi smanjili troškove izrade, ali to s obzirom na poštanske propise nije dozvoljeno. Žigovi moraju biti u crnoj boji. Imamo mnogo slučajeva da su upotrebljavani žigovi u boji, najčešće crvenoj, ali ima i drugih boja, čak i zlatne.

FDC - First Day Cover

Ivo Draganić, Hrvatska filatelija

Kako nastaju poŠtanske marke?

Poštanske su marke izvorni poštanski proizvod, a kako je propisano Svjetskom poštanskom konvencijom, teme i motivi na poštanskim markama moraju biti u duhu preambule Ustava Svjetske poštanske unije, tj. pridonositi razvijanju veza između naroda i ostvarivanje uzvišenih ciljeva međunarodne suradnje na kulturnom, socijalnom i gospodarskom području. To je i nit vodilja u izdavačkoj politici Hrvatske pošte i radu Povjerenstva za izbor motiva, idejnih i likovnih rješenja poštanskih maraka i vrijednosnica. Kao i svi poslovi u kojima sudjeluje velik broj stručnjaka različitog profila, a koji su uz to izloženi i strogom sudu najšire javnosti, i rad na izdavanju poštanskih maraka dugotrajan je proces. Prvi je korak izrada Programa izdavanja prigodnih maraka. Nakon što se raspiše javni poziv zainteresiranim institucijama i udrugama građana koje dostavljaju svoje prijedloge Povjerenstvo za izbor motiva, likovnih i grafičkih rješenja odlučuje koje teme ostaju u užem izboru. Kriteriji za prihvaćanje prijedloga su povijesni, kulturni ili znanstveni značaj, aktualnost događaja, osobitost ili rijetkost pojave, autohtonost, zanimljivost ili važnost za opći interes. Program se donosi nakon što o njemu raspravi Povjerenstvo za poštanske marke i vrijednosice HP-a, te Uprava HP-a koja ga i donosi.

Nakon odabira tema raspisuje se javni natječaj za odabir likovnog rješenja na koji se javljaju slikari i dizajneri koji nastoje zadovoljiti kriterij suvremenosti i originalnosti likovnog izraza u interpretaciji teme. Od prihvaćanja prijedloga likovnog rješenja do tiskanja marke, prođe nekoliko faza obrade i dorade što zahtjeva veliki nagažman autora i suradnju s Povjerenstvom te stalne konzultacije prije odobravanja tiska. Uspješna realizacija ponekad zahtjeva i konzultacije sa znantsvenicima iz muzeja, zavoda za zaštitu prirodne i kulturne baštine i drugim stručnjacima za pojedina područja. Marka se dakle sa CD-a prenosi na tiskarsku ploču. Probni otisak pažljivo se pregledava, da bi konačno rješenje odobrili autor marke, te predstavnik Povjerenstva za izbor motiva, likovnih i grafičkih rješenja poštanskih maraka i vrijednosnica. S jednakom se pažnjom pregledava i prvi tiskarski arak. Nominalna vrijednost marke je i njena frankaturna vrijednost kojom se plaća poštanska usluga, a određuje ju, kao i nakladu Povjerenstvo HP-a za poštanske marke i vrijednosnice, zavisno od potreba poštanskog prometa. U ovom je slučaju marka zamjena za novac, pa je zato njen tisak strogo kontroliran. Zaštita od krivotvorenja ugrađena je u papiru za tisak maraka koji se izrađuje isključivo za potrebe tiskanja poštanskih maraka Hrvatske pošte, a tiskara uz to ugrađuje i svoju zaštitu na markama UV bojom.

Kada poštanska marka, nalijepljena na pismo ili razglednicu, krene na svoj put, ona postaje putujući ambasador države iz koje potječe. Tada do punog izražaja dolazi njen značaj kao informativnog, propagandnog, obrazovnog i kulturnog produkta. A kad njen put poštanskim tokovima završi, što se događa kada je pošta koja ju je izdala povuče iz prometa ili kada se rasproda cjelokupna naklada, marka dobiva kolekcionarsku vrijednost koju ponajviše određuje njena rijetkost, pa je nije moguće predvidjeti. No, bez obzira na to kakva će biti njena cijena na tržištu, marka nastavlja život na fialtelističkim izložbama, u privatnim zbirkama i muzejima gdje poštanske marke ostaju sačuvane za budućnost.

Katica Bošnjaković, HP

 

web hosting powered by www.plus.hr