Informacije
PoŠtanski sanduČiĆ doŽivio ‘make over’
Moderni sandučići su šareniji, veseliji i laganiji od starinskih. Nekad su zaprimali ljubavna pisma i vijesti iz dalekih zemalja, no u vrijeme inboxa, promo-materijala i računa koji ne prestaju dolaziti, sandučići su postali nemili podsjetnik na rutinu svakodnevice. Poštanski sandučići postali su popularni u većem dijelu Europe krajem 19. stoljeća. Parižani su poštanske sandučiće koristili stoljeće ranije od ostatka Europe, a u Rusiji su se prvi javni poštanski sandučići pojavili 29. veljače 1888. godine. Budući da su ruski sandučići bili relativno lagani i napravljeni od drveta i metala, lopovima su bili privlačna meta pa su vrlo brzo nestajali. Veliku popularnost u Europi poštanski sandučići postigli su krajem 19. stoljeća, a Parižani su ih počeli koristiti stoljeće ranije od ostatka Europe. Kasnije su prešli na proizvodnju sandučića od lijevanog željeza, koji su težili i do 40 kilograma. Moderni sandučići sasvim su drugačiji, žarkih su boja, puno sigurniji za one koji to žele, a i puno laganiji od onih starinskih. To su sandučići za one koji vole minimalizam, inspirirani nekim drugim predmetima iz svakodnevnog života ili čak samim svojim sadržajem.
Sandučić Michaela Rösinga s prozorčićem u sredini zabavan je, praktičan i inovativan rezultat visokokvalitetne proizvodnje. Dimenzije su mu 40 cm (širina) x 34 cm (visina) x 11,5 cm (dubina), a proizveden je od čelika sa staklenim prozorčićem. Za one koji ne žele da susjedi znaju što im je u sandučiću, proizvođači su napravili i plastičnu ploču koja služi za prekrivanje otvora.
Sandučić Stephena Hugo-Seinadera inspiriran je bojama i oblicima podzemne željeznice grada Toronta, čija je prva faza izgrađena 1950-ih godina. Sandučići su napravljeni od materijala čija proizvodnja nije složena (aluminij i poliuretanska baza), a dizajn se odlikuje jednostavnošću i funkcionalnošću.
net.hr
Marka upotrebljena kao oglasni prostor
Budući da je komercijalna marka svojevrsni statusni simbol, da ne bi došlo do inflacije novoga proizvoda, Hrvatska pošta planira izdati samo do pet takvih maraka godišnje. Na promociji Adrisove poštanske marke moglo se, između ostalog, čuti i kako je marka jedan od najlakših, a istodobno jedan od "najdalekosežnijih" izvoznih proizvoda, i to zato što poštanska marka lako može stići i u najudaljenije dijelove svijeta. Poštanska marka sve više postaje marketinško oruđe, suvenir, predmet skupljanja, a ne samo vrijednosnica koja služi za plaćanja prijenosa pošiljaka. Iskorištavanje tih "drugih" prednosti poštanskih maraka bilo je podloga projektu komercijalnih maraka kojeg je osmislila i promovirala Hrvatska pošta. Pritom ovaj projekt ima sve odlike hrvatskog izvornog prizvoda. U svijetu, naime, ne postoji slična koncepcija komercijalnih maraka pa nije isključeno da HP i službeno za svoju inovaciju zatraži oznaku "Izvorno hrvatsko".
Društvena težina
"Svijet poznaje koncepciju, sad već i putem interneta, da se može naručiti određena edicija poštanskih maraka koju onda korporacije kupuju za sebe i na koje stavljaju svoj logo ili drugu poruku. One ih mogu koristiti u poštanskom prometu, za slanje pošiljaka ili u neke druge svrhe, ali se takve marke ne mogu naći u poštanskom uredu ili na drugim prodajnim mjestima kako bi se tu kupile i stavile u promet. Dakle, ako netko želi poštansku marku neke kompanije, onda od vlasnika mora tražiti da mu marku ili proda ili pošalje. Naša inovacija je da smo marku iskoristili za postavljanje korporacijskog oglasa, u kojem onda i dalje ostaje poštanski proizvod koji se prodaje u poštanskim uredima. Na taj način smo željeli zadovoljiti interese i kompanije da njezinu marku vidi široko tržište, a i da su dostupne filatelistima", kaže dipl. ing. Hrvoje Lončar, idejni začetnik i kreator projekta, šef službe marketinga HP-a. Nakon dvije izdane komercijalne marke (Volkswagenove i Adrisove) te marke za Western Union, koja bi u promet trebala biti puštena 11. srpnja, u HP-u smatraju da je projekt u potpunosti zaživio. Plan je Hrvatske pošte da godišnje izda do pet komercijalnih maraka. Ne smije doći do inflacije komercijalnih maraka, što je preduvjet da one na neki način (p)ostanu statusni simbol. "Doista ćemo voditi računa o selekciji kompanija s kojima ulazimo u ovaj projekt. To je bio i razlog zbog kojeg ga nismo marketinški komunicirali tako da svi znaju za njega. Kompanija koja se nađe na marki doista mora imati svoju društvenu težinu. Naime, filatelisti su kao naša važna ciljna skupina vrlo konzervativni i zbog njih nismo željeli visokoliberalizirati ovaj projekt. Oni marke ne kupuju kao sredstvo plaćanja usluga, nego u druge svrhe, a zbog visoke kvalitete koju traže pažljivo smo birali čak i oblik marke. Zato je izabran model tzv. marke s privjesnicom kako bi logo kompanije bio na vinjeti/privjesku", kaže Hrvoje Lončar.
Poslovni aspekt projekta je dvojak. Kompanije koje u njega ulaze računaju prije svega na marketinški efekt, posebnost, zanimljivost, doseg kojeg imaju kroz ovaj oglasni prostor. Naime, Lončar ovu koncepciju slikovito uspoređuje s prodajom oglasnog prostora u tisku. Kompanija plaća oglas na marki u ediciji koju izabere - 100, 200, 300 i 500 tisuća komada - kao što plati oglas u novimama koje imaju određenu tiražu. Svaka edicija ima svoj marketinški cjenik, pa tako tiskanje 100.000 komada komercijalnih maraka stoji 200.000 kuna. Trošak klijenta se, naravno, povećava sukladno visini edicije. To je istodobno i prihod HP-a kao izdavača, čija zarada predstavlja razliku između troška izdavanja i tiskanja i novca dobivenog na prodaji oglasa. Pritom, HP zarađuje i na kupoprodaji marke u poštanskom prometu iako je i ona sama sredstvo plaćanja usluge, odnosno prijenosa poštarine u unutardržavnom ili inozemnom prometu. "Kad se koncepcija gleda isključivo s komercijalnog aspekta, onda to znači da smo s markom prodali oglasni prostor i proizvod kao takav. Baš kao što to rade i tiskovine, samo je ovdje riječ o markama, pa to ponešto zbunjuje", kaže Lončar. Korisnik pritom bira motiv, nakladu i nominalu koju želi, što u pravilu ovisi o tome želi li komunicirati prema unutrašnjem ili i vanjskom tržištu. Cijena nominale za unutrašnje tržište je 2,30 kuna, a za vanjsko je 3,50 pri čemu visina nominale ne utječe na cijenu projekta, a te marke ulaze u HP-ov službeni katalog maraka. Korisnik čak može birati i "životni vijek" marke i broj distribucijskih mjesta na kojima želi da se marka prodaje. Ako se segmentira na manji broj mjesta, marka može trajati do šest mjeseci. Ako se, recimo, pokriva cijela Hrvatska, kao što je bilo u slučaju Adrisa, pretpostavka je da će se "potrošiti" za dva-tri mjeseca. Službeno, za frankiranje pošiljaka ona vrijedi godinu dana.
Tradicionale strukture
Povijest komercijalnih maraka u svijetu duga je samo desetak godina iako bi bilo očekivati da je razvijeni kapitalistički svijet odavno prepoznao vrijednost ove marketinške koncepcije. Bilo je nekih sporadičnih slučajeva poput, recimo, jednog američkog izdanja na kojem se našla Pepsi-Cola, ali kao sponzor jednog atletskog skupa, a ne kao ciljani klijent. Nema objašnjenja zašto je ova koncepcija oglašavanja "ispala iz vida" svjetskoj industriji, ali se može dovesti u vezu s tim da je marka kao marketinški medij prepoznata tek kad je smanjena njezina osnovna upotrebna vrijednost - vrijednosnice za plaćanje poštanskih pošiljaka. U Hrvatskoj se godišnje proda 25 milijuna komada maraka, otprilike šest po glavi stanovnika. Međutim, Lončar kaže kako je nakon vremena vladavine korporacijskih pošiljki trend slanja osobnih poštanskih pošiljaka ponovno u porastu čime se povećava i broj maraka u prometu. "Bilo je dosta skepse prema projektu kad smo ga prvi put prezentirali na tzv. teoretskoj razini, čak i među kolegama u inozemstvu. Činjenica je da se s ovakvom koncepcijom nije lako probiti kroz tradicionalne strukture kakva su u pravilu poštanske uprave, a pogotovo među tradicionalnom publikom kojoj pripadaju filatelisti. Sad je, međutim, ovaj projekt jedan od naših velikih hitova kuće kojeg ćemo uskoro prezentirati na svjetskom savjetovanju poštanskih uprava u Bukureštu kao jednu od naših novih, vrlo uspješnih usluga. To će biti i prva prava inozemna promocija projekta koju bi možda jednog dana mogli i prodati kao naš izvozni proizvod", kaže Lončar.
Snježana Vujisić Sardelić, poslovni.hr
Rudolf Hess
Njemačka pošta (Deutsche Post) neoprezno je pustila u optjecaj 20 poštanskih maraka s likom nacističkog zločinca i Hitlerova zamjenika Rudolfa Hessa, priopćeno je iz Njemačke pošte. "Pisma s markama su već puštena u promet jer nadzorna služba nije vidjela da je riječ o Hessu", priopćila je Uprava Njemačke pošte. Marke su u optjecaj puštene preko službe "Plusbrief Individuell", koja korisnicima omogućuje da izrađuju vlastite poštanske marke, a to su, kako se smatra, iskoristili pripadnici neonacističkog miljea. Iako je uporaba pornografskih i ekstremnih motiva zabranjena, nadzoru je promaknuo lik Rudolfa Hessa, koji zbog dugotrajna boravka i smrti u savezničkom zatvoru Berlin-Spandauu među njemačkim neonacistima ima status "mučenika".
"S markom s Hessom nešto je pošlo krivim putom", rekao je glasnogovornik Njemačke pošte i najavio stroži nadzor, ali je istodobno dodao da je "stopostotan nadzor" nemoguć. Rudolf Hess je do 1941., kad je pod još nerasvijetljenim okolnostima i s nepoznatim motivom odletio u Englesku, bio Hitlerov zamjenik, a 1946. je na Nuernberškom procesu osuđen na doživotan zatvor u kojem je 1987. i umro. Neonacisti obljetnicu njegove smrti, 17. kolovoza, svake godine obilježavaju marševima u rodnom mjestu obitelj Hess u bavarskom gradu Wunsiedelu.
dnevnik.hr
Pitagora na poŠtanskim markama
Pitagora od Samosa rođen je oko 569. godine prije Krista, a umro je oko 475. godine prije Krista. Pitagoru često nazivaju prvim čistim matematičarom. Iako znamo malo o njegovim matematičkim postignućima (društvo koje je vodio poštivalo je zakon tajnosti pa nemamo sačuvan niti jedan njegov rukopis), njegova je uloga u razvoju matematike iznimno važna. Ipak, mnogi su nam detalji o njegovom životu poznati. Pitagorin otac Mnesarh bio je trgovac, porijeklom iz Tira, koji je bio proglašen počasnim građaninom Samosa jer je pomogao tamošnjim stanovnicima u vrijeme gladi. Pitagora je tako svoje djetinstvo proveo u Samosu, mnogo putujući sa svojim ocem. Bio je dobro obrazovan, učio je svirati liru i recitirati poeziju. Među njegovim učiteljima posebno su se isticala tri filozofa čija su učenja imala utjecaja i na njegovo kasnije djelo: Ferekid, Tales i Anaksimandar.
Oko 535. godine prije Krista Pitagora odlazi u Egipat. Tamo posjećuje brojne hramove i kao svećenik biva primljen u hram u Diospolisu. Mnoga Pitagorina vjerovanja utemeljena su na egipatskim običajima koje je tamo upoznao. Na primjer, tajnovitost egipatskih svećenika, njihovo odbijanje nošenja odjeće od životinjskog krzna, te težnja prema čistoći i savršenstvu - pravila su koja će kasnije biti poštivana kod Pitagorejaca. 525. godine prije Krista Kambiz II., kralj Perzije, napada Egipat i Pitagora je kao zarobljenik odveden u Babilon. Tu se upoznao s babilonskim tajnovitim vjerskim obredima i s njihovim postignućima u matematici. Oko 520. godine prije Krista Pitagora se vraća u Samos. Tu osniva školu nazvanu Polukrug, ali njegove metode učenja nisu bile dobro prihvaćene. 518. godine prije Krista Pitagora napušta Samos i odlazi u Italiju gdje u gradu Crotonu osniva filozofsku i vjersku školu koja je imala mnogo sljedbenika. Sljedbenici društva bili su podijeljeni na vanjski i unutarnji krug. Sljedbenici unutarnjeg kruga stalno su živjeli s društvom, nisu imali privatne imovine i bili su vegetarijanci. Pravila koja su slijedili pripadnici vanjskog kruga bila su nešto blaža; oni su živjeli u vlastitim kućama i pohađali predavanja tijekom dana.
Vjerovanja Pitagorejaca bila su: da je stvarnost u svom najdubljem smislu matematičke prirode, da se filozofijom može služiti u svrhu duhovnog pročišćenja, da se duša može ujediniti s božanskim, da određeni simboli imaju mistično značenje i da svi članovi reda moraju poštovati stroga pravila tajnosti. Od Pitagorinih djela, nažalost, ništa nije sačuvano. Tajnovitost i zajedništvo djelovanja njegove škole otežava nam razlikovanje Pitagorinih rezultata od rada njegovih sljedbenika. Glavna područja Pitagorinog zanimanja bila su pojam broja, trokuta i apstraktna ideja dokaza. Također, Pitagorejci su vjerovali da se svi odnosi mogu iskazati odnosima među brojevima. Proučavali su mnoga svojstva brojeva koja su poznata današnjim matematičarima, kao što su parni i neparni, trokutasti i savršeni brojevi, ali i brojna svojstva koja današnja matematika ne priznaje. Za Pitagorejce je svaki broj imao vlastitu osobnost, muški ili ženski spol, bio je više ili manje savršen, lijep ili ružan. Najbolji broj bio je broj 10.
Naravno, danas Pitagoru najviše pamtimo po njegovom slavnom poučku koji nosi njegovo ime iako je bio poznat već Babiloncima 1000 godina prije Pitagore. Pitagora je postigao i brojne rezultate u matematičkoj teoriji glazbe. Poznavao je pet pravilnih tijela, a pripisuje mu se i otkriće iracionalnih brojeva. U astronomiji je poučavao da je Zemlja sfera u centru svemira. Ipak, Pitagora je ponajprije bio filozof. Dušu je tumačio kao posebnu cjelinu smještenu u mozgu, koja prolazi kroz uzastopne reinkarnacije, sve dok ne postigne konačno pročiščenje. Pitagorejci su bili poznati i po svom zajedništvu, prijateljstvu, nesebičnosti i iskrenosti. Oko 508. godine prije Krista društvo je bilo napao od Cilon, plemića iz Crotona, bogat i nasilan tiranin koji je bio opsjednut željom da pristupi Pitagorejcima, no Pitagora ga je odbio zbog nepodobnog karaktera. Zbog toga je Cilon poveo svoje sljedbenike u progon Pitagorejaca. Pitagora je pred napadom pobjegao u Metapont i vjeruje se da je tamo i umro. Pitagorejsko društvo održalo se još mnogo godina, sve do novih progona 460. godine prije Krista kada je bilo nasilno ugušeno pokoljem članova i uništavanjem njihovih kuća.
1. 
2. 
3. 
4. 
5. 
1. Marka objavljena 20. kolovoza 1955. godine u Grčkoj povodom 2500. obljetnice prve Pitagorine filozofske škole.
2. Marka objavljena 1955. godine u Grčkoj povodom Pitagorinog kongresa.
3. Marka objavljena 21. travnja 1982. godine u San Marinu.
4. Marka objavljena 20. kolovoza 1955. godine u Grčkoj povodom Pitagorinog kongresa.
5. Marka objavljena 1972. godine u Surinamu.
Emina Tihomirović
OD HOBIJA ZDRAVIJI
Znanstvenici su zaključili da su hobiji zaista dobri i za naše zdravlje. Profesorica Medicinskog fakulteta sveučilišta Harvard, Carol Kauffman, izjavila je kako hobiji ne samo da stimuliraju pozitivan dio mozga, nego poboljšavaju koncentraciju, pomažu u misaonom procesu i pobuđuju kreativnost te samopouzdanje. I što reći na kraju ovog malo članka nego - uživajte u filateliji na Hrvatskom filatelističkom portalu.
prva komercijalna poŠtanska marka
Prva komercijalna marka napravljena je u suradnji s tvrtkom P.Z. Auto d.o.o., a naziv izdanja je Volkswagen 'Buba'. Riječ je o komercijalnoj poštanskoj marki nominalne vrijednosti 2.30 kuna, tiskanoj u nakladi od 100.000 primjeraka. Za dizajn ove komercijalne marke pobrinuo se studio „Grafikon“, a tiskana je u čakovečkoj tiskari „Zrinski“ u višebojnom ofsetnom tisku i arcima od po 10 maraka s 10 privjesaka. Također, u prodaji će se naći i 1400 komada prigodnih omotnica prvoga dana.
Prilikom predstavljanja, predsjednik uprave Hrvatske pošte, doc. dr. sc. Damir Dobrinić dodao je: »Budući da Hrvatska pošta svojim poštanskim markama nastoji ići ukorak sa suvremenim svjetskim filatelističkim trendovima mora se svakodnevno prilagođavati potrebama i željama svojih korisnika. Ovaj novi proizvod Hrvatske pošte daje novu funkciju poštanskoj marki. Ona služi kao vrijednosnica za plaćanje usluga prijenosa poštarine, kao suvenir, ali i kao predmet skupljanja u filateliji. Od danas, poštanska marka ima i novu funkciju – komercijalna poštanska marka služit će kao sredstvo oglašavanja. Velika prednost ovakva načina oglašavanja je u tome što korisnik personalizira svoju komunikaciju s klijentima.«
Uz predstavnike Hrvatske pošte prilikom predstavljanja prve komercijalne poštanske marke uzvanicima se obratila i predstavnica P.Z. Auta, voditeljica marketinga Volkswagena gospođa Dijana Đerđ, koja je izjavila kako je ponosna na to što je marka automobila Volkswagen dobila mogućnost da se prva u Hrvatskoj pojavi na komercijalnoj poštanskoj marki, te je time vrijednost brenda Volkswagen uzdignuta na još jednu višu razinu. Kuma cijelog događanja bila je Severina, koja je već dugi niz godina vezana uz marku Volkswagen, a voditelj tiskovne konferencije bio je gospodin Oliver Mlakar, također vjerni dugogodišnji vozač Volkswagena.
autoklub.hr
PoŠtanskim markama grade bolnice, Škole, crkve...
Hrvatska provincija Družbe Isusove sa sjedištem u Zagrebu već 40 godina pomaže rad Hrvatske katoličke misije u Africi. Od početka svojega misionarskog djelovanja u Zambiji i Malaviju, između ostalog, Hrvatska katolička misija prikuplja hranu za gladnu djecu, gradi škole, crkve, bolnice i domove za katehete. Jedan od načina prikupljanja novčane pomoći su i poštanske marke. Naime, brat Stjepan Dilber već desetljećima skuplja poštanske marke (žigosane i nežigosane), i to posebno u humanitarne svrhe, odnosno za potrebe misije u Africi. Tako su tri od šesnaest crkava u Africi sagradili novcem prikupljenim jedino od poštanskih maraka. Budući da je brat Stjepan vrsni filatelist, znalački je iskoristio ovaj kraljevski hobi ne bi li što više pomagao dobrotvornim misijama. Ujedno poziva sve koji žele pridonijeti u sakupljanju pomoći za misije, bilo poštanskim markama bilo na neki drugi način, da se obrate na adresu: Br. Stjepan Dilber, DI, Palmotićeva 31, p.p. 699, 10001 Zagreb, ili nazovu na telefonski broj 01/4803-080. Bez obzira na to kako takva pomoć možda bila skromna, stare narodne poslovice: Zrno po zrno pogača i Kamen po kamen palača uvjerit će nas da je svaka naša pomoć potrebitima uvijek dobrodošla.
Ivo Aščić, HP
Kolekcionar POŠTANSKIH SANDUČIĆA
Za večinu ljudi vrtovi služe za sadnju cvijeća i ukrasnih drveća, ali to ne mora uvijek biti tako. Arthur Reeder u vrtu ne sadi cvijeće, niti ukrasno drveće već mu vrt služi kako bi mogao smjestiti jedan dio svoje kolekcije od 190. različitih poštanskih sandučića.
Gospodin Reeder, koji je nedavno napunio 52. godine punih 18. godina se bavi sakupljanjem poštanskih sandučića. Riječ je o največoj kolekciji poštanskih sandučića iz Velike Britanije, ali u njegovoj kolekciji možete vidjeti i brojne poštanske sandučiće iz Rusije, Francuske, Poljske, Hong Konga... Najstariji poštanski sandučić koji posjeduje je iz 1856. godine, a najnoviji iz 2007. godine. Kako je njegova kolekcija toliko narasla da je i vrt posato premali morao je sagraditi posebnu prostoriju gdje će poštanske sandučiće smjestiti.
Matija Polić, filatelija.net
Elvis Presley
Poštanska služba SAD-a, koja redovito prati prodaju (iskorištenost) svojih poštanskih maraka, objavila je da Elvis Presley nije samo kralj rock and rolla, nego i neiskorištenih poštanskih maraka. Naime, oko 124 milijuna maraka na kojima je lik Elvisa Presleya, nikada nije iskorišteno za plaćanje poštarine. Istraga je utvrdila da su marke završile ne kod sabirača maraka, već kod onih koji je čuvaju kao suvenir. Riječ je o komemorativnoj poštanskoj marki, vrijednosti 29 centi, koja je puštena u promet 8. siječnja 1993. godine na Elvisov 58. rođendan, a donijela je pošti prihod od 36 milijuna dolara. S obzirom na golemu nakladu ova marka nema nikakvu filatelističku vrijednost. Mladi Elvis Aron Presley snimio je 5. srpnja 1954. singl ploču u počast svojoj majci, što je bio početak njegova vrtoglavog uspona prema svjetskoj slavi. Nezaboravni kralj rocka u svojoj je blistavoj karijeri prodao više od 100 miljuna ploča, a nastupao je i u nekoliko vrlo popularnih glazbenih filmova. Malo se zna da je Elvis Presley bio blizanac (brat Jesse bio je mrtvorođenče).
"Zadarski filatelist"
Najstariji poŠtanski ured na svijetu
Grad Sanquhar je mali gradić u Velikoj Britaniji. Riječ je o gradu kao i svakom drugom na tome području - ima bogatu povijesnu jezgru koja potjeće iz 8. stoljeća, brojne legende su vezane uz njegovo ime..., ali ipak je po nečemu poseban. U gradu Sanquhar se nalazi najstariji poštanski ured na svijetu. Poštanski ured je otvoren još davne 1712. godine. Kao najbliži "rival" mu je poštanski ured otvoren osam godina kasnije u Stockholmu. Poštanski ured u gradu Sanquharu radio je punih 296 godina, i nažalost prije nekoliko dana ga je Britanska pošta odlučila prodati za £230,000. Ken Thompson koji je vodio poštansku ured zadnjih 17. godina nada se kako će budući kupac znati prepoznati povijesnu vrijednost ovoga objekta i pretvoriti ga u mali privatni muzej.
Matija Polić, filatelija.net
BUDUĆNOST POŠTANSKE MARKE
Sve veći broj pošiljaka koji pristiže u naše poštanske kovčežiće nema na sebi nalijepljenu poštansku marku, ali uglavnom stoga što ih šalju velika poduzeća. Kao i u mnogim ostalim djelatnostima, tako se i u poštanskom prometu može primijeniti Paretov zakon prema kojem 80% pošiljaka šalje 20% pošiljatelja, i to su uglavnom masovne produkcije dokumenata i računa. Takve pošiljke ne zahtijevaju poštanske marke, nego se na njih stavlja otisak žiga ili bar-kod. Pošiljke s poštanskim markama uglavnom šalju privatni pošiljatelji privatnim primateljima te privatni pošiljatelji poslovnim primateljima. Iako pošiljke s poštanskim markama šalju samo privatni korisnici i manja poduzeća, Hrvatska pošta godišnje proda više od 40.000.000 poštanskih maraka različitih nominala. Mnoge poštanske uprave uvjetuju da se sve pošiljke u međunarodnom prometu frankiraju poštanskim markama, dok brojni privatni korisnici inzistiraju da njihove pošiljke budu frankirane poštanskim markama jer su im tako pošiljke ljepše i «imaju dušu». Isto tako mnoga poduzeća šalju svoje pošiljke, posebice čestitke, pozivnice ili pošiljke izravne pošte frankirane poštanskim markama jer su te pošiljke tako privlačnije i imaju veći response.
Nove tehnologije ne zaobilaze ni poštanske marke, pa tako napredna tehnologija poput RFID-a daje novu dimenziju poštanskoj marki tako što će se u nju ugraditi RFID-čip koji će biti višestruko koristan za poštansku pošiljku. RFID je skraćenica engleskog pojma Radio-frequency identification, što u prijevodu znači «radio-frekvencijska identifikacija». Čip ima samonapajanje te mogućnost pohrane i prijenosa velike količine podataka. Može se vrlo lako integrirati u različite kartice, pa tako i u poštanske marke. Ovi se čipovi već koriste u putovnicama, za plaćanje cestarina ili za naplatu vožnje podzemnom željeznicom. U stvari, samo se čeka smanjenje cijene njegove izrade da bi se potom mogla proširiti njihova uporaba. «Pametna» RFID-poštanska marka tako bi mogla sadržavati podatke o masi pošiljke, polazištu, odredištu, vrijednosti, primatelju, pošiljatelju, vremenu putovanja, vremenu čekanja, kao i brojne ostale podatke bitne za statistiku, analizu prometa i kvalitetu sustava poštanskog prometa.
Hrvoje Lončar, HP
Švicarci su prvaci u slanju pisama
Dopisivanje je još uvijek hit u ovoj alpskoj zemlji, pa njeni stanovnici šalju najviše pisama na svijetu. U tome su znatno nadjačali drugoplasirane Amerikance i prevalili svjetski prosjek. Švicarci su prvaci u poštanskim pošiljkama s 713 pisama prosječno na godinu po stanovniku, objavio je u četvrtak Svjetski poštanski savez. Godine 2006. Švicarci su zauzeli prvo mjesto u upornom dopisivanju, slijede ih Amerikanci (667 poslanih pisama), zatim Norvežani (573), Finci (533), Luksemburžani (483), Slovenci (476), Britanci (343), Australci (254), Česi (268) i Estonci (195). Svjetski prosjek u broju pisama koje godišnje pošalje pojedini stanovnik iznosi 66.7. Promet pisama unutar neke zemlje u 2006. je bio na istoj razini kao 2000., otkrio je Savez u priopćenju. U porastu je u Africi (2.1 posto) u odnosu na 2005., a u padu u arapskim zemljama (za 2.5 posto). Naprotiv, međunarodne pošiljke pale su za dva posto 2006., s velikim porastom u Latinskoj Americi (8.1 posto) i velikim padom u Africi (za 15 posto). Poštanske službe zapošljavaju 5,5 milijuna osoba u svijetu. Pošta u Vanuatuu ima najmanji broj zaposlenih (37), a ona u SAD-u najveći – 796.199 osoba.
Matija Polić, filatelija.net
POMORKSA TEMATIKA JE SLABO ZAStUPLJENA
Iako mu je samo 30 godina, Splićanin Pjero Baranović ubraja se u red najpoznatijih hrvatskih filatelista i najvećih kolekcionara s velikim i rijetkim zbirkama poštanskih maraka. Prije četiri godine postao je prvi čovjek Filatelističkog društva u Splitu, čime je stekao titulu najmlađeg predsjednika u povijesti tog društva, osnovanog 1919., na čijem čelu su uvijek bili poznati Splićani poput Kamila Tončića, Ante Radice i Ante Jelavića. Baranović se filatelijom počeo baviti već u petoj godini, spoznavši da se zbog tadašnjih zdravstvenih poteškoća neće moći posvetiti sportskim ili većim fizičkim aktivnostima. Jednom mu je otac dao zadatak da skine marke s pisama i tako je sve počelo. Zanimanje za poštanske marke preraslo je u strast i profesionalno bavljenje filatelijom, što je dug i naporan put jer, kaže Baranović, filatelija ima pravila koja treba poštivati, a filatelist nije svatko tko skuplja marke. Splitsko filatelističko društvo broji sedamdesetak članova uglavnom starije životne dobi, jer su mlađe generacije okrenute modernim tehnologijama i nisu zainteresirane za hobije poput filatelije ili numizmatike. Unatoč tomu, članovi splitskog društva svojim izlošcima konkuriraju za najbolje nagrade i medalje na domaćim i svjetskim filatelističkim izložbama.
Kad su u pitanju strastveni kolekcionari, uvijek je najzanimljivije zaviriti u njihova skrivena bogatstva, a u slučaju splitskog filatelista riječ je o golemom i impresivnom carstvu poštanskih maraka. Nije nam mogao kazati koliko točno ima maraka jer je s prebrojavanjem prestao nakon što ih je registrirao 5000, a tada je imao samo 12 godina. »Dva su načina sakupljanja poštanskih maraka i ostalih filatelističkih objekata. Postoji generalna zbirka koja se obično odnosi na određenu zemlju čije poštanske marke treba imati od prve do zadnje bez iznimke, što je danas gotovo nemoguće, pogotovo mlađim filatelistima. Popularniji način je sakupljanje tematskih zbirki, a ja se bavim i jednim i drugim«, ističe Baranović. Hrvatska, pak, ima vrlo slabu zastupljenost pomorske tematike na markama. Hrvatska je, naime, do danas tiskala oko 600 maraka s različitim motivima, od toga ih je samo petnaestak s pomorskom tematikom, uključujući morsku floru i faunu te brodove. Premda je hrvatska obala, uz grčku, najrazvijenija obala na Mediteranu, a morska joj je granica duga gotovo 6000 kilometara, naša zemlja ima manje tiskanih maraka s pomorskom tematikom od Slovenije i BiH. Hrvatska pošta prihvatila je prijedlog splitskog filatelističkog društva za izdavanje maraka s tematikom svjetionika. Počevši od ove godine, Hrvatska pošta će godišnje tri marke posvetiti hrvatskim svjetionicima. Već se javio veliki broj zainteresiranih koji bi željeli da se svjetionici iduće godine promoviraju upravo u njihovom kraju, nadajući se da će to pridonijeti boljoj turističkoj reklami.
Pojašnjavajući razloge siromašne zastupljenosti pomorske tematike na hrvatskim poštanskim markama, Baranović ponajprije ističe Domovinski rat i stjecanje neovisne države, što je uzrokovalo promociju nacionalnih tematika. No, tvrdi, od kraja devedesetih pa do danas mnogi su drugi razlozi u pitanju. »Ljudi najmanje cijene svoja bogatstva i okružje u kojem žive, pogotovo ako nečeg imaju u izobilju. To je slučaj s Jadranom. Jer, da imamo samo pedesetak kilometara obale puno bolje bi je znali cijeniti. Pomorska orijentacija kod nas je zanemarena i zbog činjenice što se more iz Zagreba ne vidi pa je u skladu s tim stara narodna poslovica daleko od očiju, daleko od srca«, zaključuje Baranović.
Poštanske marke - Svjetionici. Datum izdanja: 14. rujan 2007. godine. Na markama su prikazani sljedeći svjetionici - Savudrija, Porer i Sv. Ivan na pučini.
Mila Jurković, Vjesnik
Seoski poŠtanski sanduČiĆi
Kanadska pošta je nedavno objavila izvještaj iz kojega možemo saznati da danas postoji još veliki broj zapuštenih i teško pristipačnh poštanskih sandučića u Kanadi. Mjesta na kojima su postavljeni sandučići katkada su na nepristupačnom terenu te je u njih gotovo nemoguće staviti pismo. Također je veliki broj sandučića u koje se pošiljke sakupljaju i propadaju pod utjecajem vremena, a da ih nitko ne preuzme. Svi ti sandučići su velika "noćna mora" Kanadske pošte jer ih prema najnovijoj evidenciji ima u Kanadi više od 800.000.
Matija Polić, filatelija.net
DoŠao je i taj dan – priČa je gotova
Tako otprilike zvuče filatelistički mediji i forumi nakon 10. prosinca 2007. godine i izdavanja talijanske poštanske marke s riječkom Guvernerovom palačom. Kako je planirano i najavljeno, marka što je tebala biti izdana 30. listopada 2007. godine puštena je u opticaj 10. prosinca 2007. Marka je izdana u potpunosti nepromjenjena, dakle nominale 65 centa i sa spornim naslovom „FIUME - Terra orientale gia italiana“ u nakladi od 3,5 miliona primjeraka. Jedino što je doživjelo promjenu su žigovi Prvoga dana Milano i Trieste. Isti su kao prijašnji, ali je datum ispravljen. Čak je i prigodni članak predsjednika „Slobodne općine Rijeka u egzilu“ Guida Brazzodura ostao isti. U njemu se naime veliča datum 30. listopad kao datum kada je u Rijeka 1918. godine referendumom odlučila o pripojenju Italiji. Zbog povijesne istine treba reći da se nije radilo o referendumu već o Proglasu Talijanskog nacionalnog vijeća iz Rijeke. Isti datum veličan je na riječkim prigodnim poštanskim markama (Fiume) iz 1919. godine s motivima Rimske vučice, Venecijanske galije i katedrale Sv. Marka u Veneciji. Uobičajeno je da novu marku promovira Talijanska posta, ali ovaj put marka je promovirana u Milanskom press uredu uz nazočnost ezula, gradonačelnika Milana i nekih talijanskih parlamentaraca desne orjentacije. Uobičajeno, ikonografija je odgovarala skupu ezula, a nije manjkalo ni oštrih tonova upučenih prema Hrvatskoj, ali i Talijanskoj vladi.
Žig Prvog dana mogao se dobiti u Milanu od 8. do 17. sati i u Trstu od 8. do 19. sati. U Trstu se žig mogao dobiti i u prostorijama tršćanske Lega nazionale. Kao što je politika pratila prvo neizdavanje ove marke tako je i ponovno izdavanje popračeno politikom. Filatelija je tu najviše oštećena, ponajprije sakupljači koji su naivno nasjeli na trgovačke trikove i ostali bez znatnih iznosa. Osobno, nekako mi nije žao tih ljudi jer su od početka računali na spekulaciju i to da će se brzo i znatno obogatiti. Filatelija im je bila u drugom planu. Nadam se da medju njima nema hrvatskih trgovaca i sakupljača jer sam na vrijeme upozoravao na opasnost.
Ipak, na kraju ostaje gorak okus u ustima, pogotovo nama kojima je jako stalo do svega što se tiče Rijeke i njene filatelije. Možda naivan romantičarski prijedlog, ali predložio bih da u buduće sporna izdanja s nekom državom riješimo na način da izdamo paralelno izdanje s istim motivom. S takvim izdanjima Hrvatska pošta ima odlična iskustva pa zašto ne nastaviti u tom smjeru.
Ivan Martinaš
Hrvatska marka slavi 89. roĐendan
Hrvatska poštanska marka, a ne markica, (jer taj izraz označuje nešto posve drugo), ove godine slavi svoj 89. rođendan. S obzirom da se o hrvatskim markama izdanim u razdoblju od 1941. do 1945. prethodnih 40-ak godina uglavnom šutjelo, a o izdanjima iz zadnje godine I. svjetskog rata nije reklo ni slova, mladi filatelist lako je mogao steći krivi dojam o počecima hrvatske filatelije, jer hrvatsko markovno izdavaštvo ni u kojem slučaju nije započelo 1991., već sedamdesetak godina ranije. Prva se poštanska marka na našim prostorima pojavila 1. lipnja 1850.
Riječ je o prvoj marki carske Austrije izdanoj tek nešto malo više od 10 godina nakon pojave prve marke na svijetu, glasovitog britanskog »Crnog penija« (»Penny Black«), koji se pojavio 6. svibnja 1840. U vrijeme izlaženja te marke cjelokupno područje Hrvatske bilo je u sastavu Austrijske monarhije koja će tek sklapanjem Austro-ugarske nagodbe 1867. postati zajednicom dviju država. Dvojnom će monarhijom vladati monarh koji je Austrijancima car, a ostalim narodima tek kralj, a od slavenskih naroda dvojne monarhije, Hrvati su podijeljeni tako da je Hrvatska sa Slavonijom ušla u Mađarsku, a Dalmacija, Hrvatsko primorje i Istra u austrijsku »polovicu«.
Dan rođenja je 18. studenoga....
Mađarska je sklapanjem nagodbe dobila i poštansku samostalnost koju je četiri godine kasnije počela uvelike iskorištavati. Uzimajući u obzir rascjepkanost našeg prostora, Hrvatska i Slavonija u to su doba dobile još jedan »filatelistički početak«, iako na pojavu prvih hrvatskih maraka valja pričekati još gotovo 50 godina. U administrativnom se smislu Hrvatska u sklopu Austro-Ugarske dijelila na tri kraljevine: Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Vojna krajina i Austrijska Ilirija (nakon pada francuske Ilirije 1813.) ostale su posebna upravna jedinica imena Oestrr. Illyr. Kustenland, uključujući Goricu i Gradišku (Gefurstete Grafschaft Gorz und Gradisca), markgrofoviju Istru (Markgrafschaft Istrien) i carski grad Trst (Reichsunmittelbare Stadt Triest). Slavonija se protezala do Zemuna, a Dalmacija do Bara i Ulcinja.
Način pisanja imena mnogih naših gradova mnogima je danas pravo otkriće: Bjelovar je Belovar, Belowar i Bellowar, Karlobag se piše kao Carlobago, Karlopago, Karlobago, a Crikvenica kao Czirquenitza, Cirquenitza i Cirkvenica. Sukladno tome Civittavechia je Starigrad, Lussinpiccolo je Mali Lošinj, a San Fillipo e Giacomo je Sveti Filip i Jakov. Prve hrvatske marke u promet su stavljene najvjerojatnije 18. studenoga 1918. Riječ je, dakako, o pretiscima na već postojećim mađarskim markama. Sukladno podacima opsežnog djela »Hrvatska filatelija«, katalogiziran je 41 komad, a proizvedene su uz pomoć 12 različitih pretisaka. Zajedno s još dva redovita izdanja maraka u promet stavljena nešto kasnije, koristila su se cijelo vrijeme za postojanja tvorevine pod nazivom Država Slovenaca, Hrvata i Srba, ali i u novoj državi južnih Slavena koja je 1. prosinca 1918. u Beogradu proglašena pod nazivom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, sve do 15. travnja 1921. Prvih 10 mađarskih maraka s pretiskom SHS Hrvatska (izdanje općepoznato kao žeteoci) u izvedbi zagrebačke Nadbiskupske tiskare, danas vrijedi stotinjak kuna i u čistom i u poništenom obliku. Naklada pretisnutih vrednota kreće se od samo 11.700 za najvi.u, do 1,888.600 za najnižu vrednotu. Pošta je, naime, kao javna služba djelovala neovisno o Predsjedništvu Narodnog vijeća SHS od.šest članova, pa u državi posebne marke izlaze za Hrvatsku, posebne za BiH, a posebne pak za Sloveniju.
...ili 29. studenoga 1918.
Budući da se radilo tek o pretiscima na mađarskim markama, mnogi za prvi pravi rođendan hrvatske marke radije uzimaju datum 29. studenoga 1918., dan kad se u prometu pojavila prva hrvatska marka - alegorijski prikaz oslobođenja u liku roba koji kleči i kida lance. Autorstvo likovnog rješenja pripisuje se dvojici dizajnera: Rudolfu Sabljaku za roba, a Rudolfu Valiću za okvir i tekst. Tehnikom kamenotiska marke su izrađene u Zemaljskoj tiskari u Zagrebu.
Naklada je bila samo 15.000 kompletnih nizova, što je navodno odgovaralo količinama jednodnevne potrebe na području Ravnateljstva PB Zagreb (Hrvatska i Slavonija). Marke su u prometu bile tek jedan dan i samo su taj, jedan-jedini dan vrijedile za plaćanje poštanske pristojbe. To znači da su ispravno poništene samo one marke poništene žigom prvog dana s datumom 29.11.1918. Nažalost, u špekulativnim pothvatima vezanim uz te marke osobito se istaknuo i Valić, jedan od koautora njezina likovnog rješenja, pa se pri nabrajanju mnogih krivotvorina baš njegovo ime spominje na prvome mjestu. Drugi niz hrvatskih maraka pojavio se već u siječnju 1919.
Redovite marke s natpisom »Državna pošta Hrvatske« donosi alegorijske prikaze na temu slobode, oslobođenja..., akademskih slikara Line Crnèiæ Virant, Ota Antoninija i Antuna Koželja. Antonini će se četvrt stoljeća kasnije istaknuti kao autor mnogih izvanredno uspjelih likovnih rješenja hrvatskih maraka. Nekako istodobno pojavila se i tzv. novinska marka, no njezin je autor ostao nepoznat.
Jurica Milteić, Nedeljni Vjesnik
Ukupan broj izdanih poŠtanskih maraka u svijetu
Često se ljudi pitaju koliko se danas u svijetu izda godišnje novih poštanskih maraka. Gotovo svako mjesto, grad pa čak i običan čovjek može imati poštansku marku, no mi ćemo se ovaj puta baviti sa službenim poštanskim markama, markama izdanih od strane državne pošte. Ovako izgleda popis po broju izdanih maraka za 2005. (orginalni naziovi država): Ivory Coast 417, United States 184, Japan 175, Grenada 167, France 161, Australia 156, Singapore 151, Mexico 139, Romania 137, The Marshall Islands 135... Hrvatska pošta godišnje izda između 30 - 40 novih poštanskih maraka. Ako to usporedimo sa ostalima dobiti ćemo dojam da je to jako malo, ali kada bi se gledala ljestvica nagrađenih poštanskih maraka bez sumnje možemo reći da bi bili pri samome vrhu! Ukupno je 2005. izdano 10.941 novih poštanskih maraka! To je 415 više nego 2004. ili čak 6.603 više nego 2000. Ove godine se očekuje da će se izdati preko 13.000 novih poštanskih maraka!
Matija Polić, filatelija.net
Pismo - oruŽje pravih urotnika
U svijetu u kojem se svaka informacija može nadgledati zakopajte svoje prljave poruke ispod tone naoko sličnih. Pišite pisma!
Pismo je, kada govorimo o smislu poruke koju jedna osoba šalje drugoj, jedan od prvih oblika komunikacije. Princip je jednostavan: uzmete komad papira ili nečeg po čemu se može pisati, te ga onda po nekome pošaljete osobi kojoj je poruka namijenjena. Danas se pisma stavljaju u kuverte, šalju poštom, plaćaju poštanskim markama, cijeli sustav prati slanje običnog komada papira s jednog mjesta na drugo. Razlog tomu je, naravno, poruka koja se nalazi zatvorena u kuverti. Popularnost pisma je razvojem drugih oblika pisane komunikacije, faksova i e-maila, posljednjih godina drastično pala, ali pismo i danas uživa solidnu popularnost, pogotovo u poslovnom svijetu i između raznih institucija. Pismo također ima još jednu prednost. Ono je jedno od najboljih oružja svakog dobrog i pametnog urotnika.
Moderno i opasno
Naš svijet u ovom trenutku ovisi o informacijama. Dok je do novca, hrane i oružja, ako znate što radite, relativno lako doći, pravim blagom postaje informacija kako iskoristiti te resurse. Zamislimo da ste jedan od onih ljudi koji u slobodno vrijeme vole rušiti razne diktatorske režime, demokratski izabrane vlade ili jednostavno voli čuvati svoju privatnost iz mnogo benignijih razloga. U određenom trenutku trebat ćete komunicirati s nekom osobom i sada se postavlja pitanje kako to najpametnije napraviti.
Ukoliko koristite sveprisutni e-mail odmah se možete oprostiti s vlastitom privatnošću. Internet i komunikaciju e-mailovima pregledava eskadron informatičara koji rade za razne vlade svijeta. Naravno, ne pregledavaju svaki mail, već posebno programirani kompjuteri 'hvataju' ključne riječi koje određena vlada veže uz opasne radnje. Poruka tipa: 'Uništimo američku ambasadu', poslana putem interneta, pogotovo ako je napisana na engleskom jeziku, dovoljna je da se nekoliko ekrana na takvim kompjuterima zasvijetle jarko crvenim. Ili barem to rade u filmovima. Čestitamo, upravo ste si navukli pola svjetske policije na vrat. Slična stvar se događa sa svim načinima komunikacije koji uključuju nekakav oblik informatizacije. Ako ste pravi urotnik, zaboravite na e-mailove, faksove, SMS-ove, bilo što ostavlja svoj informatički trag. Pišite pisma, sigurnije je.
Primitivno i sigurnije
Pisma svoju prednost duguju upravo svojoj nepopularnosti i zastarjelosti tehnologije. Još nije izumljen kompjuter koji se može u nekoliko sekundi probiti kroz stotine i stotine pisama pisanih lošim rukopisom i to napraviti tako da se ne vidi da je pismo otvarano. Da bi nekome poslali pismo ta osoba samo treba imati svoj poštanski sandučić, koji se može anonimno iznajmiti. Može se poslati bez da se uđe u trag osobi koja ga je slala, osim možda po žigu grada iz kojeg je pismo poslano. Ali, samoj osobi koja je pismo poslala u trag se ulazi nakon duge istrage. Malo upozorenje, ne koristite jezik kada zatvarate kuvertu jer ostavljate jedinstveni DNA trag koji će vam, kad tad, doći glave.
Pisma se, uzevši općenito ne smiju otvarati. Većina europskih zemalja u svojim zakonima ima pravila koja određuju slučajeve kada se neko pismo može otvoriti. Ukoliko ste mislili kako isti slučaj vrijedi i za e- mailove, grdno ste se prevarili. Mail se nalazi na serveru i može ga se, ukoliko baš želite ići legalnim putem, mnogo lakše 'otvoriti'. Tekst se pokazuje na ekranu i vi na nikoji način na njega ne utječete. Na taj način nitko ne može i ne mora znati da ste pismo pogledali. Pravo kuvertirano pismo se mora fizički otvoriti, što spada u invazivno djelovanje, čime se automatski diže kosa na glavi većini čuvara zakona. Uostalom, zar je itko ikada čuo da su hakeri provalili u pošiljku pisama?
Nadamo se da imate krletku
Naravno, pismo ima svoje nedostatke. Kuvertu sa porukom treba fizički prenijeti s jednog mjesta na drugo, što ponekad zahtijeva dane. Iako se to doista rijetko događa, moguće je kako se pisma znaju zagubiti u pošti. Također, što je mnogo češće, ukoliko adresa nije čitka može se dogoditi da vaša tajna poruka završi na potpuno krivoj adresi. Planirajte svoje malene državne udare imajući u vidu ove nedostatke.
Pismo je najsigurniji oblik komunikacije ne samo za hipotetske urotnike, već i za obične građane. Omogućava komunikaciju sa starijim dijelom populacije koja niti ne zna upaliti kompjuter, ali cijeli život piše pisma. Ne morate instalirati nikakve programe da bi poslali ili pregledali sliku, a pismo također možete iskoristiti za slanje CD-ova s glazbom i sl. Svi urotnici koji žele ostati anonimni trebaju upamtiti da u svijetu informatizacije 'ispod radara' lakše prođe sve ono što je 'primitivno', a pismo u dobrom smislu ispunjava taj uvjet. Ukoliko vam to nije dovoljno, preostaje vam jedino da počnete dresirati golubove.
Petar Šego, Javno.com
Hipotetske POŠTANSKE MARKE
Danas se u svijetu godišnje izda preko 10.000 poštanskih maraka i taj broj raste iz godine u godinu.Postoji toliko događaja, osoba, stvari koje zavrijeđuju poštansku marku, ali svoje poštanske marke dobili su samo oni najbolji.Razvoj moderne tehnologije (računalo, internet...) i računalnih programa za obradu fotografija (Photoshop...) omogućio je kvalitetniju grafičku obradu poštanskih maraka, ali i nastanak hipotetskih poštanskih maraka.Ove "poštanske marke" vjerovatno nikada neće ugledati svijetlo dana, nikada neće biti prihvaćene od filatelista, ali ima ih nekoliko koje bi u slučaju izdavanja izazvale sigurno veliko zanimanje filatelističkog svijeta, osobito kod mlađe populacije. Pogledajte ostale hipotetske poštanske marke - OVDJE
Matija Polić, filatelija.net
Napravite svoju vlastitu poŠtansku marku
Koliko puta se kupili novu poštansku marku, stavili je u album i rekli sami sebi kako bi bilo lijepo imati svoju vlastitu poštansku marku. U brojnim poštama diljem svijeta na njihovim internetskim stranicama moguće je napraviti svoju vlastitu poštansku marku, odrediti nominalnu vrijednost i ona stiže na Vašu kućnu adresu. U Hrvatskoj to nažalost nije moguće, iako vjerujemo da bi takva usluga potaknula zanimanje za poštanskim markama i kod ljudi koji se ne bave filatelijom. Brojne pošte koje pružaju takve usluge organiziraju i brojne izbore najljepše marke, a nagrade su zaista lijepe od novčanih pa do raznih putovanja. Sve to kako bi ljude potaknulo na to da budu što kreativniji i upoznaju poštanske marke.Hrvatske marke nažalost ne mogu dizajnirati obični građani, već umjetnici, slikari, fotografi, dizajneri... Zato Vam na kraju ovoga kratkoga članka stavljamo link da i Vi napraviti svoju poštansku marku!
Matija Polić, filatelija.net
Oskar za kulturu hrvatskoj poŠtanskoj marki
Svjetska smotra u Asiagu i nagrade koje se ondje dodjeljuju svojevrsni su pandan filmskom „Oskaru“. Na svečanom proglašenju, održanom u nedjelju, 15. srpnja, u Sala dei Quadri del Palazzo Minicipale di Asiago nagradu je primila gospođa Mirjana Matanić, konzulica Republike Hrvatske u Trstu.
„Jednako je važno značenje poruke što ju je predstavila Uprava Hrvatske pošte – kojoj čestitamo na kvaliteti maraka koje proizvodi i prikazuje svake godine. Temi fizičkog nedostatka usredotočenoj na osobe koje ne vide pristupilo se s primjernom jezgrovitošću i ona na nas ostavlja dubok dojam. I u ovom se slučaju marka pretvara u svojevrsni manifest širenja osjetljivosti prema fizičkom nedostatku, bez nepotrebno opširnih logičkih obrazloženja, nego jedinstvenom sintezom Brailleovih znakova kao dekorativnih elemenata“ – poručeno je s govornice u ime uvijek maksimalno estetski zainteresiranog i objektivnog asiaškog ocjenjivačkog suda. Hrvatska je pošta, jedina od svih zemalja natjecateljica, i ovaj put pohvaljena za konstantno izvanrednu, stalno visoku kvalitetu proizvodnje maraka. Autor marke je ugledni hrvatski umjetnik Hrvoje Šercar, a marka, otisnuta u tiskari Zrinski iz Čakovca, u prometu je od 15. listopada prošle godine. Dizajn marke odlikuje jedinstvena čistoća i jednostavnost – na bijeloj podlozi je stilizirani lik slabovidne osobe s bijelim štapom i natpis „Dan bijelog štapa“ na Brailleovu pismu, tiskan slijepim tiskom.
Visoko priznanje iz Asiaga stiže nam već treći put što potvrđuje iznimne umjetničke vrijednosti i dosege poštanskih maraka Hrvatske pošte. Naime, u Asiagu su u dva navrata naše marke proglašenje najljepšima na svijetu - 2001. godine marka posvećena stotoj obljetnici Društva hrvatskih književnika, autora Orsata Frankovića, te 2006. godine - izdanje Kruh i vino, iz serije „Europa“, rad Orsata Frankovića i Ivane Vučić.
Najljepšom markom na svijetu ove je godine proglašena marka iz Velike Britanije, finska je marka osvojila nagradu za turizam, dok je za najbolje izdanje u području zaštite okoliša izabrana marka iz Portugala.
posta.hr
doplatne marke
Doplatna marka u korist Crvenog križa NDH, bez poštanske nominalne vrijednosti izdana u sastavu drugog dobrotvornog izdanja), pojavila se u prometu 4. listopada 1942. Marka prikazuje medicinsku sestru uz ranjenika, prema likovnom rješenju Ota Antoninija.Združenim tehnikama dubokotiska i knjigotiska, marka je bila tiskana u pogonima zagrebačke »Tipografije«. Nominalna joj je vrijednost bila jednu kunu, a ukupna naklada 530.040 komada.Od te je količine spaljeno 108.205 komada. Što se makulature tiče, svodi se na nezupčane marke i arke, a postoje i različiti tipovi tzv. ministarskih albuma.
Godinu dana kasnije, 3. listopada 1943. izdana je još jedna doplatna marka bez poštanske nominalne vrijednosti, ponovno u korist Crvenog križa. Marka prikazuje lik ranjenog vojnika prema likovnom rješenju slikara Ive Režeka. I ova je marka bila tiskana u zagrebačkoj »Tipografiji«, u ukupnoj nakladi od 540.000 komada. Od te je količine spaljeno bilo 161.315 komada. I kod ovog izdanja makulatura je poznata, a postoje i ministarski albumi različitih sadržaja.
Posebno poglavlje doplatnih maraka NDH čine marke izdavane pod nazivom Ratni doprinos. Od 1. siječnja 1944. izlazile su sukcesivno do početka 1945., a marke prikazuju zgarište i glavu ranjenika, prema likovnom rješenju Brava Muhameda iz Sarajeva koji je pobijedio na javno raspisanom natječaju. Tiskanje je obavila Hrvatska državna tiskara u Zagrebu, tehnikom rasterskog dubokotiska u arcima od 100 maraka. Nominalne vrijednosti maraka bile su 1, 2, 5, 10 i 20 kuna, a cijeli niz (neponišten) danas stoji 12, a poništen 9 kuna. Makulatura ovog izdanja nije baš zanemariva, a postoje i ministarski albumi.
Dr. Rommerskirchen tvrdi da su sadržavali jedan nezupčani i jedan samo vodoravno zupčani arak svake marke, nezupčani i bez podtiska arak maraka od jedne kune, te arke otisnute u razlieitim bojama. Zanimljivo je da na filatelističkom tržištu postoje i neizdane vrednote od 30 i 60 kuna, odnosno njihovi pokusni otisci u različitim bojama.
Jurica Vončina
Filatelija u Hrvatskoj
Prije nekoliko godina razmišljao sam o rođendanskom poklonu za prijateljevu kći. Sjetih se, mala skuplja marke. Odvojio sam djelić zbirke i posložio u album, a na zaglavlju napisao sljedeće: Čovjek skuplja marke do ulaska u pubertet, te nakon izlaska iz klimakterija. To je prirodno, problem nastaje time, što mu onda manjkaju marke iz perioda od četrdesetak godina! Današnje vrijeme karakterizira borba za egzistenciju, ali i robovanje potrošačkom društvu. U toj trci se pomalo zaboravlja na šarm neobaveznog, na hobbyje. Jednom, gledajući zbirku nekog pokojnog francuskog svećenika, u pismu filatelista nađoh i ovo: King of Hobbies and Hobby of King´s.
To me podsjetilo na nešto, što me nekoć davno motiviralo. Tada sam negdje pročitao da najveću zbirku maraka ima engleska kraljica Elizabeta. Dječačka mašta je zamislila odaju sa staklenim ormarima punim luksuznih albuma, te nekoliko filistara koji to uređuju. Ponizno kraljici pokazuju novopridošle serije, kupljene novcem od njene apanaže, kad se ista jednom mjesečno udostoji doći u visit, before five o'clock tea. Proradio je dišpet, ako može ona, mogu i ja. Onda je došao pubertet i sve drugo, to je ostalo negdje u potsvijesti, te izbilo kad su se stekli uvjeti. Budući da su engleske kraljice vječne, od Viktorije pa nadalje, Elizabeta i danas razgledava zbirku, a ni ne zna jadna, koliko sam joj se približio! Skupljanje maraka je hobby s tisuću lica. Većina obrazovanijih ljudi se s tim zabavljala bar u jednom periodu života. Nažalost je tog sve manje, bar u Hrvatskoj.Kad nešto ne štima, obično se pozivamo na objektivne okolnosti. Stoji sljedeće: Šezdesetih godina prošlog stoljeća je većina zemalja počela izdavati sve više tematskih prigodnih serija (fauna, flora, šport, umjetnost, svemirski program, itd). Funkcija tih maraka je u dobroj mjeri derogirana. Najveći dio goleme tiraže nije završio na pismima, već kod trgovaca markama. Takav neukusan pristup je pomalo diskreditirao filateliju. Danas se pak marke sve manje koristi zbog elektroničke pošte. No, one su dio povijesti suvremenog svijeta. Pojavile su se polovicom devetnaestog stoljeća, a vrhunac su doživjele stotinjak godina kasnije. Svjedočanstvo su svog vremena. Nisu umrle, niti neće!Mnoge različitosti, koje se tu pojavljuju, poput vrsta papira, zupčanja, vodenih žigova, oznaka gravera, oscilacija u bojama, vrsta tiska,itd, ispunjavaju skupljača radošću novog i nepoznatog. No, to su finese. Osnovna vrijednost filatelije je definitivno kulturološka. Povijest, zemljopis i državno uređenje u određenom periodu preko maraka se transparentno prati. Da ne govorimo o dizajnu. Tu su na malom prostoru (2x3cm u prosjeku) katkad ostvarena vrhunska umjetnička djela. Kronološki se redaju historicizam, secesija i art deco u svojim najboljim izdanjima.
Filatelija možda i nije king of hobbies, no ima jaku obrazovnu vrijednost. Razvija smisao za red, organizaciju i trgovinu. Poboljšava percepciju i finu motoriku. Potiče druženje.Stoga pozivam članove klubova, anonimne i potencijalne skupljače, te novinare da malo više porade na popularizaciji filatelije u Hrvatskoj, posebno među mladima. Tu se može dosta napraviti. Neka kao primjer posluže antikviteti, gdje se uz ostalo i preko sajmova, seminara i medijske promidžbe uspostavio takav trend da ljudi koriste predmete, što su ih prije bacali na otpad. Danas ih katkad i precjenjuju.
Branko Braum
deset najČeŠĆih kolekcionarskih strasti
Obična zabava skupljanja raznoraznih predmeta prvo uglavnom prelazi u naviku, a zatim u strast. Kolekcionari vrlo ozbiljno shvaćaju svoj hobi, ali kako i ne bi kad su mnogi kolekcionarski predmeti neprocjenjive vrijednosti.
Iako možda zvuči smiješno, jer smo u osnovnoj školi skupljali sličice, zapisivali na papir brojeve koji nam fale, pa mijenjali dupliće, kolekcionari 'ozbiljnijih' predmeta izmjenjuju adrese, brojeve telefona, mailove pa uspoređuju iskustva, mijenjaju predmet za predmet ili ih otkupljuju jedan od drugog. Naš popis mogao je, naravno, biti puni duži pa smo s ovih deset primjera nastojali zadovoljiti sve vidove kolekcionarstva, od onih izrazito skupih, dostupnih samo vrlo bogatim i rijetkim ljudima, do najobičnijeg skupljanja sličica. Ispustili smo, na primjer, figurice, autograme, igračke iz Kinder jajeta, telefonske kartice, sportske rekvizite itd. jer za sve jednostavno nije bilo mjesta.
Filatelija
Filatelisti se, kao što vjerojatno znate, bave skupljanjem poštanskih maraka. Nekad je taj hobi bio puno rašireniji, svako drugo kućanstvo imalo je svoju malu zbirku (vrijednu ili ne, nije bitno), a i danas je brojčano najviše upravo filatelističkih društava.
Najvrednije su među markama, naravno, one izdane kao jubilarne, nekome u čast, i te su najrijeđe, ponos kolekcionara. Marke obavezno moraju biti spremljene u albume jer, kao što se neuramljena slika uništi, tako i nezaštićena poštanska marka postaje pohabana i gubi vrijednost. Ako ih skupljate, na internetu ćete bez problema pronaći srodne duše koje se time bave i razmijeniti iskustva.
Stripovi
Skupljanje stripova spada među 'novije' kolekcionarske strasti, budući da zavidne i vrijedne zbirke datiraju iz pedesetih godina 20. stoljeća. Kolekcije stripova rijetko nastaju s namjerom i smišljeno, one su najčešće odraz nekog afiniteta iz djetinjstva. Obično se skupljaju radovi jednog autora, jedne škole stripa ili jednog junaka. Kod nas su najpoznatije i najraširenije kolekcije 'Alana Forda', 'Družine od vješala', 'Dylana Doga', 'Taličnog Toma' itd. Neki rariretni brojevi, najčešće prvi, mogu doseći vrtoglavo visoke cijene jer su tiskani u vrlo malom izdanju i doista su vrijedni primjerci te mlade umjetnosti.
Ploče
Teško je nekome tko nikad nije pustio ploču u gramofonu, tko zna samo za pročišćeni kompjutorski zvuk, objasniti kakvu čar slušanja pruža ploča. Ploča, međutim, nije samo sredstvo na kojem je snimljena nekakva glazba, ona je bila izraz jedne generacije. Danas nije lako pronaći dobro očuvanu i neoštećenu ploču, posebnu onu iz tridesetih, pa se takve smatraju najvrednijima. Osim njih, na vrijednosti dobivaju i rariteti, posebno singlice izdane u vrlo malim nakladama. U skupinu kolekcionara ploča utrpat ćemo i modernu verziju, kolekcionare CD-a, a njima su bliski i skupljači knjiga. Iako će ljubitelji ploča i glazbe preslušati svaki album koji imaju, postoje oni ljudi koji knjige skupljaju samo zato da ih imaju, većinu nisu pročitali, ali zadovoljno se mogu pohvaliti određenom edicijom, opusom određenog autora i sličnoga.
Značke
Ako zavirite u stare ormare, prekopate dugo netaknute i prašnjave tavanske kutije, velika je vjerojatnost da ćete pronaći kutiju sa značkama. Te značke ne moraju biti ni po čemu posebne niti vrijedne, ali isto kao i marke, gotovo svako kućanstvo ima svou kolekciju. Osim ako se nije odlučilo riješiti iste tijekom godina.
Naime, u prošlom sistemu bilo je uobičajeno u svakakvim i različitim prigodama dobivati značke. One su bile znak pažnje ili vrijedno priznanje kao što su danas medalje. Značke su dobivala djeca u osnovnoj školi, na radnim akcijama, baveći se sportskim aktivnostima, dobivali su ih zaposlenici kao sjećanja na određeni dan, kao nagradu itd. Kolekcionari su ipak malo proširili vidike pa posjeduju značke iz čitavog svijeta, ali većina obitelji posjeduje kakvu-takvu kolekciju s naših prostora.
Automobili
Dugo smo razmišljali spada li skupljanje limenih ljubimaca na naš popis, budući da njihove kolekcije nikad ne poprime razmjere kao kad skupljate marke ili značke, pa iako morate imati dubok džep (otprilike do poda) i iako je to doista hobi za privilegirane, ipak je to velika ljubav i strast. Kolekcionari automobila ne skupljaju nužno oldtimere, umjesto njih 'na tapeti' mogu biti sportski automobili ili automobili određenog proizvođača. Oldtimeri su ipak najzanimljiviji. Svaki kolekcionar ili vlasnik brine se o njemu kao o djetetu i 'uredi' ga na svoj, originalni način. Tako da će se rijetko dogoditi da vidite slične automobile, čak i ako su proizvedeni iste godine od istog proizvođača. Skupljanje automobila svakako je aktivni hobi u koji unosite svoju inventivnost i originalnost.
Numizmatika
Da nas ne biste optužili da smo profulali podnaslov, pojasnit ćemo što podrazumijevamo pod pojmom numizmatičara. Svakome je jasno da se tu radi o skupljanju novca, uglavnom kovanog, ali u moderno doba i papirnati novac dolazi u obzir. Ne možemo govoriti u postocima, ali postoje oni koji novčiće skupljaju zbog njihova izgleda i vrijednosti, a da se pritom ne zanimaju za povijesnu pozadinu niti za to što novčić predstavlja.
Budući da se numizmatika bavi proučavanjem kovanog novca kao kulturnopovijesnog spomenika, pravom numizmatičaru stara će kovanica reći puno o vremenu iz kojeg potječe, a sam će se interesirati i za vladara koji je izdao novac te kakvu je vrijednost imao.
Razglednice
Došlo nam je proljeće, nemojte se ustručavati za lijepog sunčanog dana prošetati ulicama na kojima ćete sigurno naići barem na jednog 'dilera' starim predmetima. Ti predmeti uglavnom su bezvrijedni, ne spadaju u kategoriju skupih antikviteta, ali vrlo često skrivaju naizgled nevidljivu vrijednost. Gotovo svaki prodavač imat će barem jednu razglednicu s početka stoljeća.
Skupljači starih razglednica možda ne mogu profitirati kao filatelisti ili antikvari, ali njihov hobi ima posebnu čar. Gotovo da ne postoji razglednica s početka 20. ili iz 19. stoljeća koja nije ispisana, na kojoj krasopisom netko nekome nije poželio nešto lijepo, poslao poljupce i pozdrave. Nekako je privlačno znati da svaka od tih polupoderanih, masnih i flekavih razglednica krije svoju priču.
Antikviteti
Budući da smo popis najčešćih kolekcionarskih strasti mogli proširiti barem na dvadeset, odlučili smo pojmom 'antikviteti' objediniti sve vrijedne antikne predmete koje ljudi skupljaju. Sve i da želimo biti dosljedni, lako je moguće da ćemo ispustiti koji, a usput moramo spomenuti da je skupljanje antikviteta prilično skup sport i nije za svakoga.
Tu prvenstveno treba spomenuti namještaj koji se u posebnim uvjetima restaurira da bi mogao služiti svrsi, a ne skupljati prašinu u nekom mračnom podrumu. Osim toga, među komadima drvenarije uvijek se nađe i pravo umjetničko djelo. Ljubitelji antiknih predmeta sigurno neće ostati imuni na lijep komad oružja, nakita ili ukrasnog predmeta. Posebno ćemo ipak spomenuti kolekcionare starih lutaka, uglavnom porculanskih za koje se odjeća ručno šivala, a takve stvari vrlo često, osim novčanu, puno češće imaju emotivnu vrijednost.
Trading cards
Ako niste odmah shvatili, ne radi se o klasičnim kartama za kartaške igre, već o onim posebno izrađenima i dizajniranima za neku igru ili skupljanje. Svaki sustav igara tom vrstom karata ima neka osnovna zajednička pravila i vrijednosti. Postoji tri stupnja vrijednosti – (doslovno prevedeno) obične, neobične i rijetke. Neke od rijetkih često se uopće ne mogu kupiti, već se samo mogu dobiti na promocijama i javnim događanjima. Zato takvi primjerci postižu visoke cijene. Prva poznata igra s tom vrstom karata – trading cards, bila je Magic: The Gathering koju je dizajnirao Richard Garfield, a izdao Wizard of the Coast. Danas postoje kolekcije karata inspirirane svime i svačime, od stripova i animiranih filmova, do ‘Ratova zvijezda’ i ‘Gospodara prstenova’.
Salvete
Skupljaju li djevojčice danas salvete? Sad kad smo to napisali, moramo priznati da zvuči prilično neatraktivno - s obzirom na to što danas svijet nudi, tko je još bedast da skuplja salvete. Ipak, hobi skupljanja salveta još uvijek traje i zanimljiviji je nego prije. Najbolja opcija je, naravno, ako salvete sakupljate sami i s raznih dijelova svijeta. Usput stvarate uspomene i svaka salveta znači nešto posebno. Vrijednost zbirke ne umanjuje ni činjenica da vam ih netko drugi donosi, dok god je velika, šarena i raznolika.
T-portal
slavna lica s hrvatskih poŠtasnkih maraka
Poštanska marka svakako je jedan od najboljih medija za promicanje identiteta neke države. Pritom identitet podrazumijeva svu slojevitost kojom se nacija može predstaviti – od svoje povijesti, prirodnih ljepota, autohtonih životinjskih i biljnih vrsta, književnosti, svih oblika umjetničkog stvaralaštva i znanstvenih postignuća, pa do sportskih uspjeha.
U sve se to i Hrvatska od dana svojeg osamostaljenja itekako dobro uklopila, pa se na stranicama Hrvatske pošte mogu pogledati sve poštanske marke nastale od 1991. naovamo te doznati nešto o njihovom značaju i autorima.
Hrvatske marke, koje su tijekom desetljeća i pol svog postojanja osvajale najviša svjetska priznanja, u ponedjeljak 30. travnja u sjedištu Svjetske poštanske unije u švicarskom Bernu očekuje otvaranje izložbe pod nazivom 'Filatelija u Hrvatskoj'. Time će se obilježiti ne samo 15. obljetnica primanja Hrvatske u Svjetsku poštansku uniju, već će se podsjetiti na mnoga priznanja. Svakako treba izdvojiti nagradu San Gabriele koja je Hrvatskoj pošti dodijeljena za marku 'Karol Wojtyla (1920.) - Papa Ivan Pavao II (2005.)'. Radi se o posebnoj nagradi međunarodnog ocjenjivačkog suda za najbolju poštansku marku izdanu u svijetu u spomen na papu Ivana Pavla II.
Među najinteresantnije primjerke filatelističke zbirke, složit će se mnogi, ubrajaju se one koje prikazuju ljude i likove, aktere naše povijesti, umjetnosti, sporta i sl. Tako su se među znamenitim Hrvatima našli Vladimir Nazor, Vjekoslav Klaić, nobelovci Ružička, Prelog i Andrić, Marko Marulić, Bartol Kašić, znamenite Hrvatice Cvijeta Zuzorić i Ivana Brlić Mažuranić te mnogi drugi.
Svoja su itekako zaslužena mjesta na hrvatskim markama dobili i naši slavni sportaši, poput Dražena Petrovića (1994), Janice Kostelić (2001. i 2003), Gorana Ivaniševića (2001) i slavnog košarkaša, Zadranina Krešimira Ćosića (2005).
Među zanimljivijima su svakako one koje prikazuju, na primjer, Marca Pola povodom 700. obljetnice njegova povratka iz Kine te likove izmišljene na tlu Lijepe Naše.
Tako je 1997. kao dio niza '100 godina filma u Hrvatskoj' izašla marka s likom slavnog Profesora Baltazara, dok su se u nekoliko navrata pojavljivale one s tematikom vilinskog svijeta, i to onog Ivane Br. Mažuranić (Kosjenka i Tintilinić), Vladimira Nazora (vila Halugica i patuljak Pedalj Muža-Lakat Brade) te Orko, čudovišni gorostas bez glave i jednonogi vražić Macić koji se vrti u plamenu.
T-portal
Sakupljanje - najvaŽnija sporedna stvar
Zašto bi netko davao gomilu novca na sasvim nepotrebne stvari poput novca za koji se više ništa ne može kupiti ili markica koje se više ne mogu zalijepiti na pismo? Oni koji se pitaju takve stvari sigurno nikad u životu ništa nisu sakupljali, dok je sakupljačima odgovor sasvim jasan – njima su njihove kolekcije najvažnije sporedne stvari na svijetu!
Tko kaže da su lutkice rezervirane za djevojčice - puno bi odraslih muškaraca dalo sve za ovakvu zbirku
Krenuli smo s novčićima i markama, jer su numizmatika i filatelija valjda najpoznatiji i najčešći sakupljački hobiji, no to je samo vrh brijega. Kako je sakupljanje stvar izbora pojedinog sakupljača i njegovih osobnih interesa, objekt sakupljanja može biti bilo što. Novčići, marke, fosili, leptiri, insekti, autogrami, knjige, bočice, salvete, slike, stripovi, lutke, figurice, igre, značke, privjesci, vojne oznake, razglednice, stijene, naljepnice, karte, sličice... Treba još? Shvatili ste poruku. Neki od objekata sakupljanja su nestali tijekom vremena (poput papirnatih prstenova na cigarama), no umjesto njih su se pojavili neki moderni (telefonske kartice, magneti za frižidere) i područje sakupljanja je sve šire i šire, a njime se bavi i sve više ljudi.
Puno je ljudi svojedobno sakupljalo figurice iz Kinder jaja, a malo ih zna da se baš u Zagrebu nalazi jedna od najvećih europskih zbirki
Razumljivo, i tu postoje neka ograničenja, pa su rijetki ljudi koji imaju poveće kolekcije sportskih automobila, ali sakupljanje je hobi u koje se može upustiti svako i baviti se njime na način koji ga veseli. Sakupljačkih podvrsta ima skoro onoliko koliko i samih sakupljača, pa nekog zanimaju rimski novčići, nekog naljepnice hrvatskih vina, a nekog žetoni za rulet iz prošlog stoljeća. Oni koji nisu tako usko specijalizirani gomilaju sve što ih interesira o pojedinoj temi, pa tako ljudi koje zanima 'Star Wars' serijal imaju filmove, figurice, sličice, odjeću, glazbu i sve što je u bilo kakvoj vezi s Darthom Vaderom i kompanijom. Ono što je zajedničko svim sakupljačima je podjela na usputne sakupljače i na one ozbiljne. Usputni sakupljači sakupljaju sve što im padne pod ruku i sviđa im se. Pritom ne troše novac na povećavanje i očuvanje svoje kolekcije, koju s vremena na vrijeme izvuku iz kutije i pregledaju.
Neke zbirke stanu u kutiju ispod kreveta, a za neke je i kuća premala
Ozbiljni sakupljači su nešto sasvim drugo i među njima nisu rijetki oni kojima kolekcija nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, već najvažnija i jedina. Ozbiljni sakupljači kupuju knjige o svom hobiju (a knjiga i časopisa iz 'sakupljačkih' područja ima toliko da ne biste vjerovali), surfaju internetom u potrazi za komadom koji još nemaju, sastaju se na tjednoj bazi s ljudima istih interesa i troše prilične količine novaca na poboljšanje svoje kolekcije. Kada financije nisu u pitanju, kolekcije mogu narasti do zapanjujuće veličine, no i bez nepresušnih financija mogu nastati izuzetne kolekcije, ali samo u slučaju ozbiljnih kolekcionara koji se razumiju u ono što sakupljaju. Takvi će ponekad nabaviti vrijedan predmet za manju cijenu ili će prodajom vlastitih viškova financirati daljnje proširenje zbirke. Kako to izgleda u stvarnom životu? Kod nas postoji nekoliko kolekcionarskih udruga koje imaju svoje prostore, no riječ je o onim najraširenijim poput numizmatičara ili filatelista, dok se ostatak pronađe preko interneta, a o interesima razgovaraju po kafićima ili stanovima. Sakupljači svih vrsta znaju se naći i na povremenim sajmovima, kao što su oni koji se održavaju na zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu, ali najbolje stvari nalaze se na najmanje očekivanom mjestu. Pritom mislimo na poznati zagrebački sajam Jakuševac, na kojem se prodaje apsolutno sve. Valjda nema samo nuklearnog oružja, ali ne bismo se začudili kada bi i to netko ponudio za dobru cijenu. Jakuševac je centralna točka sakupljača svih vrsta s ovog područja, a česti su prodavači i iz susjednih zemalja koji znaju nuditi zanimljive stvari, a primaju čak i narudžbe (cijele su biblioteke nabavljene na takav način).
Za one koji ne znaju odakle započeti - početnički set za sakupljanje
Od kolekcija i kolekcionara se može i pristojno živjeti. Rijetko kome se posreći da, poput Dela i Rodneyja Trottera, pronađe milijunski vrijedan antikvitet – tu se većinom radi o poslovima 'kupi jeftinije, prodaj skuplje'. Tako da nikog ne čude ljudi koji se u tri-četiri ujutro s baterijskim svjetiljkama u rukama povlače po Jakuševcu i kopaju po gomilama stvari. U zoru kopaju po smeću, a nekoliko sati kasnije postaju ugledni prodavači antikviteta koji svoju robu nude bogatim i uglednim sugrađanima/sakupljačima na Britancu.
Dakle, sakupljati zbilja može tko god hoće, i to što god hoće – možda su iznimka jedino ti nesretni sportski automobili. Tu nema lijeka osim nezapamćenog dobitka na lotu ili možda umanjenih modela koje možete nabaviti u trgovinama dječjih igračaka. Ili za puno manje novaca na Jakuševcu.
Predrag Šiftar, T-portal